Nakon što je prošle godine osvojila srebro na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Zagrebu, mladu bosanskohercegovačku džudistkinju Aleksandru Samardžić zadesile su mnogobrojne povrede, zbog kojih je morala napraviti čak jednogodišnju pauzu.
Jedna od najperspektivnijih sportašica naše zemlje, vlasnica 12 evropskih medalja i osvajačica srebra s Olimpijade mladih nada se da će u istom ritmu nastaviti i u seniorskoj konkurenciji u kojoj će se takmičiti u budućnosti.
Povreda koljena
- Pa da. Mnogo povreda ove godine. Posljednja i najveća je bila povreda koljena, morala sam se operisati. To je uzrok duge pauze - započela je razgovor za naši list 21-godišnja Trebinjka.
Aleksandra je potom otkrila kako se sada osjeća i kada možemo očekivati njen povratak na borilišta.
- Sada se osjećam super, već skoro dva mjeseca treniram punom parom. Trebala bih se vratiti u januaru ili februaru. Još nisam precizno dogovorila s trenerom.
Nadam se da ću već sljedeću sezonu od samoga starta krenuti jako i nadoknaditi sve propušteno u posljednjoj godini - ističe Aleksandra.
Kvalifikacije za Olimpijske igre 2020. u Tokiju počele su sredinom ove godine i trajat će do maja 2020.
- Moj cilj je da što više uspjeha ostvarim na tim kvalifikacijskim turnirima, gren slem i gran pri, te Svjetskom i Evropskom prvenstvu. Ne želim ništa obećavati, znam samo da sam motivirana, spremna i željna velikih medalja koje su izostale u prethodnoj godini - poručuje Samardžić.
Prema mišljenju mlade bh. džudistkinje, psiha i karakter imaju veliku ulogu kada se izlazi na borilište.
- Te dvije komponente su nekada, prema mom mišljenju, čak bitnije od fizičke pripreme i tehnike. Kada čvrsto vjeruješ u sebe, znaš šta želiš i napuniš se pozitivnom energijom i mislima, veliki korak je napravljen ka uspjehu.
Uvijek nastojim da samu sebe motiviram razmišljajući o tome koliko se trudim, treniram i radim i da ne smijem dozvoliti da to sve padne u vodu zbog neke treme ili nesigurnosti - ističe Samardžić.
Stil života
Aleksandra ustaje u sedam ujutro, a najviše je nerviraju povrede i nemogućnost da trenira.
- Moj radni dan izgleda tako što ustajem u sedam i idem na prvi trening. Poslije se vraćam kući, doručkujem i odmaram. Nakon toga se vidim s prijateljima, trenerom ili završavam obaveze ukoliko ih imam.
Poslije toga drugi trening, povratak kući i spavanje. Čim se moj dan ne sastoji iz treninga, odmah sam nervozna i neraspoložena, to je nešto na šta sam navikla od malih nogu i jednostavno postalo stil mog života.
Najbolje se odmorim i opustim u društvu dragih osoba, porodice i prijatelja. Kafice, kino i šetnje u slobodno vrijeme - kaže članica Džudo kluba Bosna iz Sarajeva.
Čudan mentalitet
Osim što je odlična sportašica, svojim izgledom ova bh. džudistkinja privlači pažnju muškaraca i nije imala problema kao djevojka koja se bavi borilačkim sportom.
- Imponira mi kada mi neko kaže da zbog mog izgleda nikada ne bi rekao da se bavim borilačkim sportom. Naš mentalitet jeste malo čudan, moglo bi se reći pravi balkanski.
Ipak, smatram i želim da vjerujem u to da je više onih koji pozitivno reagiraju na uspješne djevojke i žene i da su ponosni na to što na jedan izuzetno pozitivan način predstavljamo našu državu u svijetu - kazala je Aleksandra.
Zahvalna Kuriću
Džudo, kao trofejni sport u našoj državi, pun je uspješnih i vrijednih mladih takmičara. Listu najboljih predvodi Larisa Cerić, koja je i višestruka najbolja sportašica BiH, ali samo jedna institucija pruža podršku Džudo savezu BiH.
- Osim Lare, tu su Harun Sadiković, Petar Zadro, Toni Miletić, moja sestra Anđela Samardžić... Svi su oni nosioci evropskih i svjetskih odličja, tako da džudo i uopće sport u BiH, prema mojoj procjeni, ima svijetlu budućnost.
Što se tiče države, pomoć uglavnom izostaje. Jedina institucija koja je uvijek tu za Džudo savez BiH jeste Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, s Mirvadom Kurićem na čelu, na čemu smo im mnogo zahvalni - ističe mlada bh. džudistkinja.
