Pacijent s posebnim potrebama je onaj pacijent koji ima fizičke, psihičke, emotivne, čulne, razvojne kognitivne poremećaje koji ograničavaju normalan rast, razvoj i život te pretpostavljaju pružanje ljekarske pomoći korištenjem posebnih procedura i programa. Oralno zdravlje je neizostavni dio ukupnog zdravlja te mu se treba posvetiti velika pažnja.
Stomatološka briga za osobe s posebnim potrebama, a naročito djecu, podrazumijeva specijalističku zdravstvenu zaštitu, dodatnu edukaciju, ali i posebnu pažnju te obavezu prilagođavanja i razumijevanja kako bi se pružile adekvatne usluge tim pacijentima.
Sistemsko oboljenje
Ovakvi pacijenti vrlo često imaju povećan rizik za pojavu različitih oralnih bolesti koje se mogu javiti u bilo kojoj fazi njihovog života. Pojava bolesti zuba i usta može bitno smanjiti kvalitet života ovakvih pacijenata te utjecati na sveukupno zdravlje, naročito ako pacijent s posebnim potrebama ima i sistemsko oboljenje. Pacijente s posebnim potrebama treba posmatrati u okviru dvije grupe: djeca i odrasli.
Da bi se pružila adekvatna njega pacijentima, doktor stomatologije mora posvetiti posebnu pažnju, izaći iz okvira rutine i u potpunosti pokušati shvatiti bolest i stanje osobe kojoj pruža stomatološku uslugu. Pacijenti s posebnim potrebama su najčešće djeca s poremećajima ponašanja i emotivnim poremećajima, djeca s urođenom i razvojnim poremećajima, osobe oboljele od cerebralne paralize, osobe oboljele od sistemske mišićne bolesti, osobe s mentalnim oboljenjima, osobe oboljele od epilepsije, osobe s oštećenjem vida, osobe s oštećenjem sluha, osobe s poremećenom mobilnošću, osobe s različitim defektima.
Većina problema s kojima se ovi pacijenti susreću je posljedica lošeg održavanja higijene usta i/ili traume. Ukoliko dođe do nastanka oboljenja zuba i usta, potrebno je pružiti uslugu što je prije moguće. Doktor stomatologije mora uzeti detaljnu anamnezu pacijentu, napraviti detaljan pregled s eventualnim dodatnim pretragama, a često uz konsultacije s doktorom medicine koji, eventualno, vodi pacijenta.
Tokom pregleda od izuzetne važnosti je ostvariti komunikaciju s pacijentom. Ukoliko ju je nemoguće ostvariti, onda je neophodno tražiti potrebne informacije od osobe koja se brine za pacijenta. Nakon anamneze i pregleda te eventualnih konsultacija planira se stomatološki tretman. Vrlo često kod nekomunikativnosti pacijenata neophodno je tretman planirati u općoj anesteziji.
Odabir doktora
Tretman treba biti sistematičan i efikasan. Svaka osoba s posebnim potrebama ili osoba koja se brine za osobu s posebnim potrebama treba razmotriti sljedeća pitanja prije nego što odabere doktora stomatologije i ustanovu:
Kako se doktor stomatologije i osoblje koje radi za njega odnosi i komunicira s vama/osobom za koju se brinete?
Da li oni vas slušaju s pažnjom kada govorite kakvu uslugu trebate i očekujete?
Da li su doktor stomatologije i njegov tim adekvatno educirani za rad s osobama s posebnim potrebama?
Da li ordinacija koju posjećujete ima adekvatne uvjete za pružanje usluge pacijentima s posebnim potrebama (nekad je neophodno prenoćiti u ustanovi nakon pružene intervencije u općoj anesteziji)?
Važno
Obaveza svakog doktora stomatologije je da pruži adekvatnu i pod jednakim uvjetima uslugu svim pacijentima. Odbijanje pružanja usluge, naročito pacijentima s posebnim potrebama, može se kvalificirati kao diskriminacija, a u svakom slučaju je povreda stomatološke etike.