Subota, 6. juni

Aferim, Papa!

Sunčano jutro. Čitam odjeke pisma papi Franji. „Euforija“ prelazi granice mojih očekivanja. Ni slutio nisam tako što. Neki traže dozvolu da ga objave, a drugi ga naprosto objavljuju. Kao i svaki dan prelazak preko granice za Bosnu. Na radiju slušam pripreme za slijetanje pape Franje u Sarajevo. Vraćam se kući i pratim TV prijenos. Sve je spremno. I sletio je. Kao i svima, i meni plijeni pažnju “iskakanjem” iz protokola. Papa Franjo je jednostavan insan. Ford Focus, “smile emoticon” - jednostavno, a državnički. To je potrebno našem svijetu da vidi. Oduševljen sam naklonu zastavi i sarajevskim ićramom. Čista desetka! Aferim, Papa! Bravo, mi! Pratim manjinsku emisiju “Prizma” na HTV-u. S posebnom pažnjom pratim daljnji tok Papine posjete. 

Dobivam goste, drage ljude, Husein Delić i doktorica Asima, njegova hanuma. Analiziramo današnji dan za BiH, ali i za Bošnjake u Hrvatskoj. Ono u čemu smo složni svi jeste da je Islamska zajednica u Hrvatskoj nositelj i stub svekolikih vjerskih i drugih aktivnosti. To je temelj za uspjeh i nositeljica duhovnosti. Čuvarica bez koje ne možemo. Puno aktivnosti će biti u ramazanu. Pričam navečer s babom Zaimom telefonom. Dogovaramo se za ljeto i posjetu Puli za godišnji, ali i za Bosnu, jer nam fali posebno rodni kraj Busovača.

Nedjelja, 7. juni

Odjek pisma Papi 

Dan za odmor, ali kako za koga. Ramazan je pred vratima, a po adetu moje rahmetli majke uoči ramazana obavezno je krečenje i sređivanje kuće. Dan je i nakon posjete pape Franje BiH. Sažimaju se dojmovi. Svako malo, neko se javi zbog pisma upućenog poglavaru Katoličke crkve. Zaista nisam očekivao ovakav odjek. Kako je malo potrebno da se čovjeka usreći i da mu osmijeh lice krasi. Kako dan odmiče, sve više mi je telefon pretrpan porukama i pozivima. Društvene mreže su pune pisama, komentara, podrške za ono što, inače, radim. Ispade da sam „zavrtio“ cijelu regiju zbog iskazivanja dobročinstva (birr) prema drugom, što je i obaveza nas muslimana vjernika. 

Drago mi je zbog toga. Drago mi je što to nije crna kronika, što nije ubojstvo i pljačka, što nije politika... nego istinska riječ upućena s najosjetljivijim osjećajima poštovanja, tolerancije i uvažavanja. Zove novinar “Dnevnog avaza” Midhat Dedić i traži da razgovaramo. Bože, hvala Ti na tome da i danas ima više dobra kod ljudi. S Feridom analiziram odjek pisma i njegov značaj. Slaže se sa mnom. Dopisujem se s Dževadom Ponjevićem, profesorom bosanskog jezika iz Bužima, mojim mentorom u pjesništvu.  

Ponedjeljak, 8. juni 

Po “Avaz” u Kladušu 

Početak radne sedmice. Djecu ispraćam u školu, a ja za Veliku Kladušu po “Dnevni avaz”. I zaista, objavljeno. Na nivou. Mašallah! Ne bih rekao da sam zvijezda, nego inicijator globalnog dobročinstva i iskrenog odnosa. Kao što imamo reklamu “Kupujmo domaće” isto bismo mogli reći “Pokrenimo dobro protiv zla”. Mi to možemo, a i to je naše poslanje na zemlji. A i ko će ako nećemo mi, ljudi. Kolege u školi komentiraju pismo. Poslije nastave u školi i vožnje autobusom kući pješačim u društvu sina Aziza i razgovaramo o ovoj temi. Prekidaju nas traktorski zvuci po njivama. Javljaju mi se prijatelji s osvrtima na članak u “Avazu”. Čudim se „pismenosti“ nekih koji komentiraju članak na Facebooku...

Utorak, 9. juni 

Park “Dr. Irfan Ljubijankić”

Rano ujutro s Feridom odlazim u Slunj, gdje nam se pridružuje i Slavko Jurčević, vlasnik zemljišta na kojem ćemo graditi spomen-park “Dr. Irfan Ljubijankić” i gdje je oboren helikopter s ministrom vanjskih poslova RBiH i visokom delegacijom u mjestu Kremen, nedaleko od Slunja. Nakon predugovora i isplate sa Slavkom potpisujem i glavni ugovor o kupoprodaji 500 kvadrata zemlje. Ovlašten sam u ime Islamske zajednice u Hrvatskoj da vodim cijeli taj projekt koji proizlazi iz potpisanog sporazuma sa Savezom logoraša Unsko-sanskog kantona (USK), a podupiratelj je Vlada USK. Nekoliko dana ranije tu sam na godišnjicu obaranja helikoptera s premijerom USK Izudinom Saračevićem postavio kamen temeljac za budući spomen-park. Nakon ugovora slijedi idejno rješenje i izgradnja. 

U putu s načelnikom Vojnića Nebojšom Andrićem dogovaram datum o postavljanju kamena temeljca za izgradnju gasulhane na mezarju u Širokoj Rijeci koje pripada džematu Maljevac. Već dugo čekamo potrebne dozvole, a Općina Vojnić je investitor. Kamen temeljac dogovaramo za 17. juni, pred sami ramazan. Zaključujem učenicima ocjene za kraj nastavne godine. Uhodavam se s nastavom nakon dužeg bolovanja prouzrokovanog saobraćajnom nesrećom. Vrat je dobro, ali nije kao prije. Nakon nastave u školi s kolegom vjeroučiteljem Željkom Mucićem razgovaram o pismu papi Franji. 

Kćerka Ajla je s malim Amarom ostala kući, jer on ima vodene kozice pa ne može u vrtić, a ni ona u školu. Inače ga vodimo u vrtić u Veliku Kladušu. U čaršiji susrećem džematlijku Remzu i uz kahvu dajem joj svoju knjigu „Hava, majka Prijedorčanka“. Nakon granice idemo do mesdžida gdje joj poklanjam Kur’an. Ona je majka i prilazim joj s poštovanjem. Otkako je moja majka preselila u svakoj majci tražim ponešto. Kasno dolazim kući.

Srijeda, 10. juni 

Igra po bosanskim leđima 

Ajla u tamburaškoj sekciji svira bas i danas je potrebna na generalnoj probi u školi. Zato supruga Nejla dovodi Aminu, djevojku iz sela, da pripazi Amara, a mi svi u školu - djeca i ja u Cetingrad, a supruga u Topusko. Dajem priliku učenicima ko želi da odgovara za bolju zaključnu ocjenu. Djeca su mi zanimljiva u svojoj borbi za veći uspjeh. Žicaju! Zove me Petr Čermak, Čeh, student političkih nauka iz Zagreba, treba mu pomoć. Sastajemo se u Općini Cetingrad kod Ferida Kraka, zamjenika načelnika ispred bošnjačke nacionalne manjine.. Petr radi na doktorskoj disertaciji o temi multietničnost u multinacionalnim sredinama posvećenu Bošnjacima na Kordunu. Otud njegov interes za tekstove koje sam objavljivao. Obećao sam mu poslati roman koji završavam, a koji se tiče i njegovog naučnog istraživanja. 

Zove me Mevludin ef. Arslani, ravnatelj Islamske gimnazije u Zagrebu, i s njim komentiram pismo papi Franji. Drago mu je zbog velikog odjeka. Puno portala prenijelo je pismo. Puno i reakcija iz cijelog svijeta. Ništa neobično. Dirnula je ljude moja iskrenost. To je ono što danas fali, nedostaje. Čitam vijesti o hapšenju Nasera Orića. Opet igra po bosanskim leđima. Neko diktira tu igru, ali ovo je previše. Evropa je licemjerna. U Kladuši se nalazim s karlovačkim imamom Damirom ef. Livakom i s njim odlazim u mesdžid u Maljevac. 

Četvrtak, 11. juni  

Moj Pavaroti! 

Danas su skraćeni sati. Nemam prva tri časa. Aziz je zaboravio košulju za nastup, a pjeva u horu. Domar Ivica mi daje auto da idem kući po košulju. Izbjegavam vožnju još od saobraćajne nesreće jer su mi umanjene motoričke sposobnosti, ali mogu voziti po selu. To je samo osam kilometara. Poslije i supruga donosi drugu košulju za Aziza. E, to je moj Pavaroti! Zaboravi košulju za Dan škole. Svim učenicima zaključujem ocjene. Zadovoljni su. Ispunjavam pedagošku dokumentaciju. U 11 sati svečana priredba. Kao gost stigao je i Almir ef. Šabić, koji me je mijenjao u školi dok sam bio na bolovanju. Djeca ga vole. S ponosom gledam zanimljiv dječiji program. Ponosan sam na Ajlu i Aziza. Nakon priredbe svečani ručak u lovačkoj kući nedaleko od Cetingrada. Mjesni župnik msgr. Marijan Ožupa čestita mi na pismu Papi. 

Uz ručak dogovaram s načelnikom postaje Granične policije Željkom Magdićem da se nađemo prije ramazana i da ga upoznam o režimu i ramazanskom programu u mesdžidu i oko njega s obzirom da je mesdžid uz granicu, a i zbog gužvi koje se stvaraju vikendom. Dok čekam prijevoz u Cetingradu, dogovaram s imamima ramazanski program i aktivnosti. Obavještavam našu omladinu da se uradi akcija čišćenja mezarja i mesdžida prije ramazana. Dao sam zaduženja i upute Dženanu Zarifoviću. Ferid javlja za intervju s Petrom za Dnevno.hr večeras u Karlovcu. U putu razgovaram s dr. Muharemom Štulanovićem, profesorom na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću. Obavljam i važne razgovore; sa Irhadom Meholjićem iz Zagreba vezano uz projekt Islamskog centra u Maljevcu, jer je 2016. godine za 100. godišnjicu priznanja islama u Hrvatskoj, imat ćemo postavljanje kamena temeljca; sa Damirom Jelićem, gradonačelnikom Karlovca, isto. On nam svesrdno pomaže. Dugo razgovaram s Petrom iz Dnevno.hr vezano uz pismo papi Franji i općenito tema koje su u pismu iskazane. Odlazimo u mesdžid u Karlovcu pa kasno kući. Šaljem e-mail gosp. Čermaku. Javlja se i zahvaljuje. Čitam e-mail od studenta Katoličkog bogoslovnog fakulteta iz Zagreba. Oduševljen je. Dajem mu mogućnost saradnje i razmjene mišljenja kroz okrugle stolove, tribine, predavanja... 

Petak, 12. juni

Sergija za Islamski centar u Umagu

Nastava u Područnoj školi u Maljevcu. Zaključujem ocjene i šahovsku sekciju koju vodim privodim kraju. Dogovaram s imamima oko pisma džematlijama za ramazan i termina za moju posjetu kao glavnog imama. U nedjelju ću u Topusko na Dan općine. Džuma. Hutba je posvećena blagodatima ramazana. Sergija za Islamski centar u Umagu. Sakupilo se nešto i novaca. S mutevelijom Suljom Bašićem dogovaram aktivnosti u ramazanu i cijeli raspored. Opet će nam trebati softa za ramazan, ali nam je potreban još jedan imam u Maljevcu, jer je puno aktivnosti, a još će ih biti kad krenemo s izgradnjom Islamskog centra. Tragam za jednim materijalom koji sam napisao još prije, a tiče se mog upoznavanja s drugim vjerama, vjernicima i bogomoljama koje sam napisao iz ličnog iskustva, a koje se uklapa u temu pisma papi Franji. 

Čitam razne komentare na pismo, ovisno sve o nivou pismenosti i spremnosti za ljudske promjene u društvu u regiji. Čak i prijetećih tonova ima. Moji “fenomenalci”! Posjećujem Damira Dizdarevića kući. Ponestaje nam vode kući. Bunar presušio. Kante i kanistere kupimo i po vodu šest kilometara od kuće. To je iskušenje, jer dolaze velike vrućine. Ali navikli smo na to jer punih 10 godina smo u kanisterima donosili vodu kući, a gradski vodovod još kroz selo nije prošao. Ma nije ni seoski, ali ima i težih slučajeva pa se ne žalim nikome. Elhamdulillah! 

Dolazim na ideju da pismo papi Franji publiciram uz prijevod na četiri jezika i uz nekoliko osvrta eminentnih ljudi. To ću i uraditi. Inšallah! Pod nazivom “Moje pismo papi Franji”. Popodne ću provesti sa svojima. Dnevnik završavam ramazanskom porukom - Ramazan mubarek olsun! Čekam vaktiju iz Kladuše, jer je istovjetna kao i naša. Zapravo, nama i ne treba vaktija. Kad zauči ezan u Kladuši, onda i mi možemo učiti u Europskoj uniji, jer se čuje i kod nas u Maljevcu bosanski ezan.