Sve češći slučajevi femicida u BiH ponovo su otvorili pitanje koliko neliječeni PTSP doprinosi porastu smrtonosnog porodičnog nasilja. 

Stručnjaci naglašavaju da sama dijagnoza ne stvara ubicu, ali upozoravaju da kombinacija ratnih trauma, emocionalne nestabilnosti i odsustva psihološke podrške kod nekih muškaraca može dovesti do opasnih obrazaca ponašanja.

BiH je, kao poslijeratno društvo, posebno pogođena: generacije muškaraca nose posljedice neobrađenih trauma, a PTSP se nerijetko manifestira kroz impulsivnost, napadaje bijesa, osjećaj stalne ugroženosti i sklonost alkoholu – sve faktore koji povećavaju rizik od eskalacije nasilja u porodici. Psiholozi ističu da se radi o „eksplozivnoj smjesi“ kada se na to nadovežu ekonomske frustracije, ljubomora, kontrolisanje partnerice i institucije koje sporo reagiraju.

Stručnjaci upozoravaju da je PTSP u BiH godinama bio tabu tema, a da se muškarci rijetko odlučuju potražiti pomoć. Zbog toga se mnogi slučajevi nasilja, koji su mogli biti spriječeni pravovremenom terapijom i intervencijom, završavaju tragično. Povećan broj femicida, poručuju psiholozi, nije izolovan fenomen – nego ozbiljno upozorenje na duboke psihološke i društvene rane koje društvo još nije izliječilo.