Kompanija H&P iz Zvornika nakon što je preuzela zeničke pogone „Arcelor Mittala“ u krugu željezare planiraju gradnju spalionice kako bi iz otpada dobijali energiju za potrebe kako željezare, tako i za gradsko grijanje. Takvo postrojenje isti vlasnici namjeravaju izgraditi i u Zvorniku, gdje su proceduru za dobijanje dozvola već pokrenuli. Kada je riječ o Zenici, procedura za spalionicu kapaciteta 400.000 tona godišnje još nije zvanično pokrenuta, ali jeste građanska inicijativa protiv takvog projekta.

- Plan upravljanja otpadom jedan je od najvažnijih strateških dokumenata u oblasti zaštite okoliša u Federaciji BiH. Smatrali smo da je važno ukazati na njegove nedostatke i animirati institucije Zeničko-dobojskog kantona, ali i druge subjekte u Federaciji, da se aktivno uključe u javnu raspravu – istakao je za „Avaz“ predsjednik Udruženja „Eko forum“ i dekan Politehničkog fakulteta u Zenici Samir Lemeš.

Novo zlo

Govoreći o eventualnoj izgradnji spalionice otpada u Zenici, Lemeš naglašava da bi takav projekt bio neprihvatljiv iz više razloga.

- Prvo, Zenica ne želi da jednu prljavu tehnologiju zamijeni drugom. Nakon najavljenog gašenja metalurške proizvodnje, ne želimo da umjesto toga dobijemo novu zagađujuću industriju – kaže on.

Drugi problem je, dodaje, specifičan geografski položaj grada, jer se Zenica nalazi u kotlini koja ima nepovoljne meteorološke uslove za rasipanje zagađenja, te u takvim okolnostima svaki novi izvor zagađenja predstavlja ozbiljan rizik za kvalitet zraka. Treći razlog odnosi se na količine otpada koje se generišu u Zenici i okolnim gradovima.

- Te količine su nedovoljne da bi takvo postrojenje bilo isplativo, što znači da bi se otpad morao uvoziti. Za nas je potpuno neprihvatljivo da Zenica postane odlagalište otpada iz drugih zemalja ili regiona – ističe on.

Tretiranje otpada

Poseban problem, prema njegovim riječima, predstavlja način na koji se u strateškim dokumentima tretira otpad.

- U evropskim direktivama jasno je definisana hijerarhija upravljanja otpadom. Prije spaljivanja ili odlaganja na deponije potrebno je povećati reciklažu, ponovnu upotrebu materijala i smanjiti količinu otpada koja se proizvodi – objašnjava Lemeš.

On upozorava da u dokumentu nema planova za uvođenje depozitnog sistema za ambalažu niti za zabranu određenih vrsta ambalaže, što su osnovni koraci za smanjenje količine otpada, te da se stiče utisak da se, umjesto smanjenja otpada, ide ka tome da ga ima što više, kako bi se spaljivao.

Ni savremeno filtriranje nije rješenje

– I kada se ugradi najmodernija tehnologija filtriranja, ostaju velike količine pepela i šljake s kojima se mora dalje upravljati. Na taj način jedan problem samo zamjenjujemo drugim, što dugoročno ne donosi rješenje – kazao je Lemeš za „Avaz“.

Spalionice u tri grada

U međuvremenu je Federalno ministarstvo okoliša i turizma uputilo na javnu raspravu Plan upravljanja otpadom Federacije BiH za period od 2026. do 2030. godine. U tom dokumentu, kako ističe Lemeš, planirana je izgradnja triju spalionica otpada – u Sarajevu, Mostaru i Bihaću.