Ispod radara je prošla vijest da su entitetski ministri energije Vedran Lakić i Petar Đokić, mimo državnih struktura, u Beogradu s ministricom rudarstva i energetike Srbije Dubravkom Đedović-Handanović razgovarali o zajedničkoj izgradnji hidroelektrana na srednjem i gornjem toku Drine, koja u dijelu vodotoka predstavlja granicu između dvije zemlje.
Bez saglasnosti državnih institucija ovakvo nešto nije moguće, ukazuje pravni ekspert Davor Trlin. Projekti “Gornja Drina” i “Srednja Drina” ne mogu ići ka realizaciji, jer Drina je granica, a sve što se gradi na granici ili se tiče resursa koji su državna imovina isključiva je nadležnost institucija BiH, a ne entiteta. Trlin podsjeća da nakon raspada Jugoslavije, granica na Drini nikad nije u potpunosti definirana.
Granični sporovi
- Postoje sporovi na nekoliko ključnih tačaka, posebno kod postojećih hidroelektrana. Srbija traži pomjeranje granice kako bi formalno dobila punu kontrolu nad HE Bajina Bašta i Zvornik, s kojih od rata uzima svu proizvodnju. Iako su građene u zajedničko vrijeme SFRJ, Srbija ih tretira kao svoje. Praktično, politika i interesi, posebno energetski, idu ispred formalnog rješavanja granice. Dogovaraju se joint venture-i, koncesije i podjela energije, ali pravno, svaki takav projekt može biti osporen na Ustavnom sudu BiH ili pred međunarodnim institucijama. Svako zaobilaženje države u novim projektima je direktan udar na suverenitet i Ustav. Pratit ćemo šta će biti s tim, ali bez državne komisije za koncesije, to je na klimavim nogama – ističe Trlin.
Univerzitetski profesor Nedim Suljić bio je član komisije koja je utvrdila da je u periodu od 1996. do 2018. godine, kada je izvještaj dostavljen Vijeću ministara, BiH oštećena za gotovo 7,5 milijardi maraka. Iako bi BiH iz HE Zvornik trebalo pripasti 50, a iz HE Bajina Bašta 67 posto energije, sve količine prisvaja Srbija, što je dugovanja do danas udvostručilo i što problem između dvije države, zbog sve većeg značaja energenata i činjenice da BiH već uvozi značajne količine, čini jednim od gorućih.
- Podržavam svaki budući sporazum između država, ali ne i između entiteta i Srbije. Koliko sam vidio, Zvornik i Bajinu Baštu oni ne spominju, ali očekujem da dugovanja prema BiH budu tema u nastavku razgovora – ističe Suljić.
Opravdana bojazan
Nekadašnji federalni ministar industrije, rudarstva i energije Nermin Džindić izražava zadovoljstvo sastankom, koji ima cilj korištenje kompletnog potencijala Drine, ali očekuje odgovor zašto se do sada nije razgovaralo o korištenju postojećih hidroelektrana, jer se raniji problemi i dugovi ne mogu gurnuti pod tepih.
- Po meni bi trebalo projektno vidjeti na kojim lokacijama bi bilo pametno graditi nova postrojenja, jer raznih informacija imamo, pa i da je jedan od naših ambasadora samostalno krenuo u jedan projekt takve vrste. Takvi projekti na Drini se moraju raditi sistemski između dvije države, a ako one to ne mogu iznijeti finansijski, onda uz pomoć nekog međunarodnog finansijera koji bi pomogao na obostranu korist – BiH i Srbije. U svakom slučaju, BiH mora dobiti neku korist od toga, za razliku od dosadašnjih projekata gdje je bila u podređenom položaju – kaže Džindić.
Ističe da se sve mora raditi u skladu sa zakonima i Ustavom BiH, te se plaši ad hoc rješenja koje bi nas odvelo u nove arbitraže na štetu BiH. S obzirom na dosadašnja iskustva s aktuelnom Vladom FBiH, bojazan postoji.
- Za ove tri i po godine nisam vidio nijedan investicioni projekt da su Vlada FBiH i Elektroprivreda BiH uradili. Čak mogu reći da Sektor za investiranje u EPBiH možemo zatvoriti, jer džaba ljudi dobijaju platu. Ako do sada nisu završili nijednu investiciju, sumnjam da i ova investicija ima čiste namjere – dodaje Džindić.
Gornja i Srednja Drina
“Srednja Drina” je projekt koji čine HE Rogačica, Tegare i Dubravica, procijenjene vrijednosti 1,7 milijardi KM, koje trebaju biti građene upravo između postojećih HE Bajina Bašta i Zvornika.
Sistem “Gornja Drina” također predviđa gradnju tri HE Buk Bijela, Foča i Paunci. Nakon potpisivanja ugovora Srbije i RS 2020. godine, po kojem je 51 posto vlasništva pripalo Srbiji, a 49 posto RS, pripremni radovi su započeti, ali je projekt osporen odlukom Ustavnog suda BiH.