Irfan Merdanović, Osman Dautović i Jasmin Dervišević, sva trojica bivši pripadnici Armije Republike BiH, najavili su jučer na protestnom okupljanju na Trgu Alije Izetbegovića u Cazinu da će se zapaliti ispred zgrade Vlade Unsko-sanskog kantona ili Vlade Federacije BiH zbog nepravde, poniženja i bezizlazne situacije u koju ih je dovela aktuelna vlast.
Krvlju branio zemlju
Tvrde da njihova odluka o tome da se zapale ovisi od tome hoće li iko konačno čuti njihove vapaje. Ako im neko ne pomogne, kažu, njihovo samospaljivanje je neupitno, a hoće li to biti u Sarajevu ili Bihaću, ovisi samo o tome hoće li naći dovoljno novca za put.
Merdanović i Dautović su i ratni vojni invalidi, ranjavani više puta, ali revizijom boračkih primanja prvi je potpuno ostao bez ikakvih prava, a drugom su invalidnost, a s time i primanja, „prepolovljeni“. Merdanović, koji je iz rata izašao sa činom narednika, jučer je u razgovoru za “Avaz“ kazao da su takvom odlukom i brojni njegovi saborci nepravedno oštećeni te da je Zukan Helez, federalni ministar za pitanja boraca, „napamet“ potpisivao rješenja.
- Borio sam se cijeli rat, četiri puta sam ranjavan. Izvađeno mi je 80 posto jetre, ranjavan sam i u glavu, grudni koš i u kičmu. Krvlju sam natopio ovu zemlju koju sam branio i za to sam dobio 50 KM invalidnine. Prije dvije godine i to su mi uzeli. Sada tražim da mi vrate moje pravo i dostojanstvo. Oni na vlasti imaju nekoliko hiljada maraka mjesečno i uživaju, a mi se patimo - priča ogorčeni Merdanović.
Merdanović: Četiri puta ranjavan
Posuđuju brašno
Osman Dautović kaže da je dobio rješenje više ljekarske komisije u Sarajevu da je trajno nesposoban i da je invalid 80 posto. Primao je, prema ranijem rješenju, 320 KM, a onda je Helezova revizija odlučila da je to za ovog tri puta ranjavanog borca i oca dvoje djece previše. Danas njegova četveročlana porodica živi od 50 KM.
- Sinove sam morao ispisati iz škole zato što ih nemam od čega školovati. Bolje je i umrijeti nego se ovako patiti. Ako nam ne pomognu, zapalit ćemo se – odlučan je Dautović.
Jasmin Dervišević iz rata izašao je kao demobilisani borac i logoraš. Kaže da od vlasti ne traži nikakvu penziju, ni naknadu. Hoće da radi kako bi prehranio suprugu i dijete.
- Samo tražim posao. Pa, ako treba i u kanal, kopat ću, samo da radim. Ovako se više ne može. Podstanar sam, posuđujem po pet kilograma brašna, jer moram. Neka je na sramotu svima u vlasti koji su borce za ovu zemlju i slobodu doveli do toga - ističe Dervišević.
Vlasti su ponizile borce
Merdanić, koji je jučer napunio 46 godina i rođendan proveo u mislima o samoubistvu, naglašava da su vlasti ponizile borce te da šansu za bolji život u današnjem društvu nemaju ni njihova djeca.
- Kćerka mi je završila odličnim uspjehom mašinsku školu. Ne mogu je poslati na fakultet, a ona bi htjela. Ne može se ni zaposliti, jer nisam politički podoban, a posao danas dobivaju samo „tatina djeca“. Imam i sina i suprugu, niko od nas nema nikakva primanja, eto na šta su borci spali - kaže Merdanović.