Evropski je interes da se stanje u BiH konačno sredi, ali Evropa nema moći da to i ostvari. Nasuprot tome, Amerika, koja to može, jer ima snagu i moć, „nema“ više interesa za to! No, to pojednostavljeno tumačenje samo je donekle tačno, čak u kontekstu propuštenih prilika - ključ je još u rukama Bosanaca. Američki mediji sad navode da su minuli izbori u BiH omogućili povratak (ostanak) „istih“ ratnih vlastelina iz devedesetih godina koji su rat u BiH i započeli.
Između evropskog interesa i američke moći, Bosna je još i kolateralna šteta vlastitog političkog mentaliteta. Filozofija palanke dominira i u tom dijelu Balkana! I Bosnom su ovladali lični (i partijski), jer su ideološki demonizirani kolektivni interesi, makar i skandinavskog kvaliteta, prerano protjerani!
Crvena lampica
Vašington još ne pokazuje dodatni apetit za finalno sređivanje u Dejtonu otvorenog bosanskog pitanja, pa to razvlači „do sljedeće prilike“, ne i do aktuelne potrebe. Kao da se to još gura pod ćilim, iako je ovo, opet, „vrijeme za uzbunu“, kako je to onomad, u britanskom Domu lordova, upozorio bivši visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown)!
Naravno, bosanska crvena lampica upali se ponekad i na američkoj verandi. Ali, ne više zvanično i na sva zvona! Upozorenja ove vrste su svedena na akademske krugove i diplomatske kuloare.
Sumnjam da Ešdaun i ostali nisu primijetili kako organizirana Islamska zajednica u BiH nije u političkoj defanzivi. Naprotiv! Ta je politička mašina opet pomogla u (re)izboru glavnih (SDA) političkih struktura
Posljednje veliko pitanje je i hoće li u američkom Kongresu proći rezolucija koja Dejtonski sporazum opisuje i kao smetnju za političko preuređenje BiH. Tu rezoluciju, odjednom, u Vašingtonu nema ko (!?) da „gura“ jer njeni bosanski akteri i autori nisu izborni pobjednici u BiH.
Ona čuvena Kenedijeva (John F. Kennedy) „ne pitajte šta država može učiniti za vas, već šta vi možete učiniti za nju“, aktuelnija je u BiH nego u SAD!
Prije evropskog (posebno njemačkog) interesa i američke sposobnosti da u završnici pomogne sređivanju stanja u BiH, trebalo bi, kad bi se moglo, promijeniti stanje bosanskog duha! Ali, ne živimo u idealnom svijetu.
Ešdaun: Ozbiljna upozorenja nakon izbora u BiH
Tu, dakako, važi onaj kur'anski ajet - i to za sve bosanske ljude (jer Kur'an je poslan svima, a ne samo muslimanima i svakako - ne samo Bošnjacima!) da „Bog neće promijeniti sudbinu jednog naroda dok se taj narod sam ne promijeni“.
Bosanska nesreća je i u tome što Amerikanci već dugo imaju suviše važnih pitanja na svojoj globalnoj tepsiji - od Bliskog istoka do daleke Azije. Ispada da BiH „može da čeka“ i iza Kosova, koje je postalo zapadnobalkanski prioritet broj jedan! I što je najgore, Bosna je puna tragova truhlog kompromisa - udovoljavanja (Vučićevoj) Srbiji, koju treba iščupati iz šapa ruskog medvjeda - što prije!
„Bosna se nije pomakla ni dva centimetra naprijed - zaista je nazadovala“, priznao je na koncu i Ešdaun, navodeći 2009. godinu kao startnu poziciju za ovaj hod unazad.
Prioriteti i entiteti
I tako, „sva politička aktivnost u Bosni sada nije fokusirana na izgradnju funkcionalne države sposobne da se pridruži Evropskoj uniji, već na stare institucije podjele: entitet i Federaciju“, ozbiljno je ustvrdio britanski lord nakon izbora u BiH.
Sve to, i otkako su, kaže, baronesi Ešton (Catharine Ashton), odlazećoj EU komesarki za sigurnost, u Banjoj Luci „podvalili“ zastavu RS, a ona to nastavila tolerirati kao da je taj entitet država!? Otad je, kaže Ešdaun, „svaki Bosanac znao da naglasak neće biti na funkcioniranju države, već entiteta“. To su, kaže on, glavni sastojci koji su i „doveli do rata“!
„Situacija postaje opasna“, veli dalje i upire prstom na secesionizam u RS i „duboko razoračenje“ u muslimanskoj zajednici u BiH. Za tu „zajednicu“ Ešdaun kaže da već 400 godina „shvata da islamske i evropske vrijednosti nisu kontradiktorne“!
To je tačno, bez obzira na razne marginalne novotarije. Ipak, to je i nedovoljno nagrađeni eurocentrizam!
Sumnjam da Ešdaun i ostali nisu primijetili kako organizirana Islamska zajednica u BiH nije u političkoj defanzivi. Naprotiv! Ta je politička mašina opet pomogla u (re)izboru glavnih (SDA) političkih struktura. Uz svega oko 10 posto bošnjačkog biračkog tijela, oni su ove 2014. učvrstili „svoju“ partiju na vlasti.
O Dodiku, čije se bahanalije još toleriraju kao „volja naroda“ (?!) i koji se „ne može“ kontrolirati, jer licitira sa svom političkom cijenom između Brisela, Berlina, Vašingtona i Moskve - izlišno je trošiti riječi.
Ali, ne i o Bosni! Bez obzira na sve, BiH ima svoje euroatlantske prioritete. A Dodik nikako više i ne smije biti „prepreka“ za ulazak BiH u NATO! Bar oko toga kompromisa više ne bi smjelo biti.
