Subota, 25. oktobar

Radovi u „rupi“

S obzirom na dešavanja iz protekle sedmice javnosti poznata kao „rupa u „Feroelektru““, mi iz Sindikata dogovorili smo se da danas, iako je neradni dan, dođemo na posao i pratimo dešavanja. Radovi u „rupi“ su nastavljeni. Odlazimo u MUP Centar i na osnovu zahtjeva za zaštitu imovine „Feroelektra“ koji je Agencija za privatizaciju u FBiH 22. oktobra ove godine uputila MUP-u Kantona Sarajevo tražimo da se pod hitno zaustavi nezakonito devastiranje naše imovine. U MUP-u nam je rečeno da je predmet upućen Odjelu za privredni kriminal i da proceduru moramo poštovati. Razočarani se razilazimo kućama. Umjesto da vikend provodimo s porodicama, mi, radnici „Feroelektra“, izgleda jedini pokušavamo sačuvati državnu imovinu. Predvečer odlazim s porodicom kod brata, između ostalog, gledat ćemo utakmicu između Reala i Barcelone. Prepričavamo događaje iz prošle sedmice, tako da utakmicu, iako smo planirali, nismo, nažalost, ni gledali.

Nedjelja, 26. oktobar

Smrt kolege

Nedjeljna kafa i doručak s porodicom. Pošto su nam na poslu, pored ostalog, isključeni i telefoni, s kućnog broja kontaktiram kolege u poslovnicama „Feroelektra“ u Mostaru i Zenici. Ljudi iz poslovnice u Zenici nemaju gdje ni doći na posao, s obzirom na to da Stanić nije izmirivao obavezu plaćanja kredita, Privredna banka Sarajevo je aktivirala hipoteku i preuzela objekt. Spomenute kolege obavještavam o dešavanjima u Sarajevu i pravimo plan za daljnje aktivnosti sindikata. Dok dijete završava školske obaveze, silazim u lokalni kafić. Tamo tuga. Javljeno nam je da je jedan kolega iz naše ekipe umro. Ostatak dana provodim razmišljajući o tome. Navečer nas zovu badžo i svastika na kafu. Morao sam pustiti malog Farisa da me pobijedi na „Playstationu“ da ne bi plakao.

Ponedjeljak, 27. oktobar

Stanićevo licemjerje

Jedva ustajem. Promjena vremena pa me bole izranjavanje noge. Pitam se za koga i za šta smo dali svoje zdravlje i živote u ratu. Odmah po ulasku u firmu - šok. Uprava „Feroelektra“ obavještava zaposlenike da će im se odbijati jedan posto od plaće. Pitamo se koje, pa mi ih nismo dobili 27! Jedan od kolega je donio dnevne novine u kojim je saopćenje za javnost Gorana Stanića. Koje licemjerje - „njemu je žao radnika „Feroelektra“ što ne ostvaruju osnovna ljudska prva na rad i za sve krivi Vladu FBiH“.

Zaboravlja da je on taj koji nama radnicima uskraćuje pravo na život. S obzirom na to da je na dnevniku javljeno da je ministar Bahilj pušten iz pritvora, telefonski kontaktiramo Federalno ministarstvo trgovine u Mostaru, u namjeri da od njega tražimo pomoć. Ministar je van zgrade, a dobili su i dopis Kantonalnog tužilaštva da zaštite imovinu „Feroelektra“, pa će vidjeti šta dalje, tako nam odgovaraju. Nikoga od direktora preduzeća mjesecima nema u upravnoj zgradi, ne javljaju nam se ni na telefon, nemamo s kim da razgovaramo o neisplaćenim plaćama, toplom obroku, kartama za prijevoz, ovjeri zdravstvenih knjižica, uplati penzionog. Komentiramo izjavu v. d. direktora Amela Balte koji za Hayat TV kaže: „Staniće treba nabiti nogom, istjerati ih iz preduzeća i pustiti ljude da rade“.

Utorak, 28. oktobar

S radnicima „Gredelja“

Sinoć u emisiji „Crta“ prilog o privatizacijskoj pljački u „Feroelektru“. Konstatiramo da bi u ovoj državi trebalo uhapsiti mene i Šuhreta Fazlića, direktora Agencije za privatizaciju, zbog naših izjava o „Feroelektru“, a ne Staniće, koji su to sve uradili. Jedina reakcija na ovo sve je od običnih ljudi koji nas zaustavljaju na ulici i plačnim glasom daju podršku u našoj borbi. Dobivamo odgovor Sindikata trgovine na naš zahtjev za pomoć.

Predsjednica grane nam odgovara da, i pored toga što su najodgovorniji ljudi naše podružnice, vjerovatno misli na mene i kolegicu Edibu, kako ona kaže, ružnim, neprimjerenim i netačnim izjavama prouzrokovali štetu ugleda Sindikata, ona će i pored toga napisati preporuku komisiji za pomoć, ali ne za sve, već samo za najteže slučajeve. Koga izdvojiti kad su svi ugroženi, pitamo se. Sumnjam u dobre namjere predsjednice, jer bi ovo moglo da izazove svađu među radnicima. Kolege su ljute na ovakav stav i žele da idu u sjedište granskog sindikata. Uspijevamo umiriti situaciju i donosimo odluku da oni koji žele pojedinačno napišu zahtjev za pomoć i dostave im traženu dokumentaciju navedenu u dopisu granskog sindikata. Obilazimo radnike „Gredelja“. Ljudima je drago, prepoznali nas s TV-a. Nudimo im pomoć u skladu s mogućnostima. Ipak, mi smo u svom gradu i u svojim kućama za razliku od njih.

Srijeda, 29. oktobar

Notorna laž

Dobivamo informaciju da je Uprava jučer u nekoj kafani održala sastanak s dvojicom zaposlenika. Ostali koje su oni izabrali i pozvali odbili su to kafansko naglabanje. Tamo ti direktori „Feroelektra“ šire dezinformacije da bi oni isplatili nama topli obrok u novcu, ali ne smiju od nas iz Sindikata, jer smo mi prošli put (isplata u novcu toplog obroka bila prošle godine) navodno podnijeli krivičnu prijavu za to, pa su oni morali platiti kaznu. Notorna laž! Pa i mi smo ih prestali prijavljivati inspekcijama, jer nam ne isplaćuju plaće i ostalo, a kamoli da ih prijavimo za isplatu.

Šire priče kako će ovo na sudu trajati još godinama i pozivaju zaposlene da napuste „Feroelektro“ i prijeđu u neku novoosnovanu „pastorku“ firmu. Koriste tešku materijalnu situaciju napaćenih radnika i tamo u toj novoj firmi obećavaju im med i mlijeko. Naš sindikat ima stav o tome i nadamo se da ni ova prljava igra Uprave neće proći, da će radnici prepoznati igru da žele da se „Feroelektro“ ugasi i sav kriminal sakrije. U posjetu nam dolazi naš penzioner Dervo i ko zna koji put nam donosi kahvu i šećer. Jedva čekam da idem kući, baš sam potrošen.

Četvrtak, 30. oktobar

Na pos'o k'o na robiju
 
„Na pos'o k'o na robiju“. Pitam se šta li su nam danas pripremili. Kolegica Munevera već tri dana ima prevelik pritisak i glavobolju, ali ne može otići ljekaru, jer nam nisu ovjerene zdravstvene knjižice već tri godine. Od naših insajdera, ljudi bliskih Upravi, saznajemo da bi u našu zgradu kao zakupac trebao da useli Hrvatski konzulat, a da će nas, radnike, da presele u neuvjetne prostore u skladištima na Stupu. Ne možemo da vjerujemo da će jedna takva državna instituciju prihvatiti prljavu igru Stanića. Dogovaramo odlazak u Hrvatski konzulat na razgovor. Susrećem se s Redžom iz „Hidrogradnje“ i dogovaramo se da zajedno sa SSSBiH tražimo određene izmjene u Zakonu o stečaju, s obzirom na to da firme u BiH najčešće idu tim putem, da radnici budu u višem isplatnom redu i da država primijeni isti aršin za naplatu radničkih potraživanja (plaće, PIO, zdravstveno), kao i kad prinudno naplaćuje svoja potraživanja, tj. poreze.

Petak, 31. oktobar

Uništavanje psihe

Danas mi je tužna godišnjica, 11 godina kako mi je majka preselila. Prošla je još jedna radna sedmica, ali kako za koga. Nekom radna, nekom jadna. Nad radnicima „Feroelektra“ sprovodi se najcrnji oblik mobinga, mobing praznog stola zbog toga što smo se suprotstavili pljački države i rada nacrno, nama se ne dozvoljava da radimo. Isključeni smo iz svih radnih aktivnosti.

Zamislite koje je to uništavanje psihe radnika. Od nas prave invalide rada. Opet informacija iz kafane. Uprava društva nam poručuje da nam plaće neće isplaćivati sve dok se ne završi sudski spor, kažu ići će do Strazbura. Pitam se gdje bismo to mi trebali ići. Dogovorili smo se da se 5. novembra okupimo pred Kantonalnim sudom i tražimo hitno razmatranje Stanićeve žalbe na presudu o raskidu kupoprodajnog ugovora. Ne vidimo ni razloga ni opravdanja da se ovaj predmet ne uzme u hitno razmatranje. Nešto se dešava u firmi. Stanićevi igrači su se uzvrtjeli po zgradi. Saznajemo da je ponovo po ko zna koji put ušla Finansijska policija. Već šest godina inspektori podnose prijave o kriminalu koji se ovdje dešavao, valjda je došlo vrijeme da se i to počne rješavati. Nadam se da ću vikend provesti mirno s porodicom, pokušat ću se odmoriti od svih dešavanja u proteklom periodu.