Dok je bila ne manje poznata i nagrađivana američka novinarka Samanta Pauer (Samantha Power) bila je uvjek tamo gdje je cio svijet na iskušenju – u Bosni i Ruandi, kada se tamo dogodio genocid. Sada kada je američki ambasador u Ujedinjenim narodima u Njujorku, Pauer nastavlja sa istom praksom: Protekle sedmice završila je svoju višednevnu posjetu Liberiji, Gvineji i Sijera Leoneu u Zapadnoj Africi – zemljama koje su najviše pogodjene smrtonosnim virusom ebole. Odmah nakon povratka, u sjedištu agencije “Reuters” u Njujorku, uz prigodni doručak, Pauer je organizirala susret sa odabranim novinarima, među kojima je bio i američki dopisnik “Dnevnog avaza”. Za naš list odgovorila je na nekoliko pitanja, ističući kako su sada, pored “kordinacije najvažnije i prave informacije”, jer jedino tako se može boriti “protiv stigme” koja je najveći neprijatelj “istine i adekvatne akcije” u borbi protiv širenja virusa ebole.

Žešće od Bosne i Kosova

Uz zadovoljstvo što ponovo govori za “Avaz”, Pauer, koja je stari prijatelj BiH, na čistom bosanskom jeziku kaže: “Drago mi je”! I prvo ističe, kako je ponosna na američku armiju, koju je kako kaže “gledala na djelu u Bosni i na Kosovu”, ali ovo što sada rade američki vojnici u prevenciji širenja ebole u Africi – premašuje vidjenu hrabrost i postkonfliktni humanizam na Balkanu.

“Nikada nisam vidjela tako kompleksan odgovor u tako hitnom vanrednom stanju od strane američke vojske, uključujući specijalizirane agencije i naše diplomate, koji sada, naprosto tjeraju druge zemlje da se uradi više na terenu”, rekla je Pauer.

Zahvaljujući svega nekolicini pripadnika američke mornarice, koji su zaduženi za mikrobiološke i laboratorijske testove, kazala je Pauer - jedna od glavnih promjena je to što se “sada na rezultate testova za koje se prije čekalo čitavu sedmicu ili više – ne čeka više od tri do pet sati”. Dodala je i kako je i dalje “dvije trećine rezultata negativno” što ukazuje na mogući trend stagniranja zaraze virusom ebole.

Na naše pitanje, zašto je neposredno prije polijetanja za Afriku izdvojila samo napore SAD i Velike Britanije, te koje bi druge članice UN-a izdvojila, u pozitivnom ili negativnom kontekstu - Pauer je imala ekskluzivne novosti – o novom valu globalne akcije protiv širenja ove bolesti.

“Prije svega, hvala što ste to pitanje postavili na diplomatski način”, rekla je, neželeći u nikoga upirati prstom u negativnom kontekstu. Istaknula je, da se stanje, već - uočljivo mijenja na bolje, ali da o svemu “još treba govoriiti s oprezom”.

“Postoje neki interesantni fakti i brojke i neka iznenađenja u oba pravca”, rekla je Pauer.

Amerikanac i Kubanci

“Ja bih pomenula Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo (Veliku Britaniju), ne propustivši da istaknem taj doprinos stalnih vojnih snaga, koje čine fantastičan impakt u tim zemljama (u borbi s ebolom – op.a.). To je dijelom i zbog toga, jer je zapovjedništvo i kontrola u njihovim rukama… Znači, ne radi se o tradicionalnom vojnom ili pješadijskom poslu koji je tamo obavljen.”

Što se se tiče učešća Francuske, za koju kritičari kažu da je ispustila “vrući krompir” i predala ga drugima u ruke kad je borba s virusom ebole u pitanju, Pauer kaže: “Nadamo se da će Francuska biti u mogućnosti da radi sa drugim evropskim vladama u zapovjednoj i kontrolnoj strukturi u glavnom gradu Gvineje, a onda i u repliciranju tih struktura širom zemlje”.

Francuska, koja po njenim riječima odavno ima dugu historiju “komplikovanih odnosa” sa frankofonskom Gvinejom trebala bi biti - dio udruženog napora Evropske unije u globalnom odgovoru na sprjećavanje daljnjeg širenja ove virusne zaraze u Africi.

No, Pauer zato ističe, da je vidljiva pomoć stigla od Kube i njene medicinske ekipe koja se sa bori rame uz rame sa američkim liječnicima. Bez obzira na političke razlike između Vašingtona i Havane, koje i dalje ostaju, kaže američka veleposlanica u UN-u, kubanska pomoć se mora zvanično prepoznati.

“Iako ih ja nisam izravno srela, moram pohvaliti Kubu za slanje 265 medicinskih profesionalaca ranije, prije dva mjeseca. Kubanci sada šalju novih dvije stotine medicinskih profesionalaca, povrh ovih 265, već rasporedjenih na terenu. Oni popunjavaju dio velikog jaza ili velike potrebe, jer ujedno mogu ponuditi i trening i savjete Liberijcima, Gvinejcima i Sijeraleoncima, koji se u redovima uključiju u ovu borbu što se na neki način može vidjeti i nazvati ‘patriotsko poduzeće’.”

Spriječiti stigmu

Govoreći za “Avaz” ambasadorika Pauer je posebno naglasaila, kako je važno da se posao ovih ljudi na terenu prepozna kao posao od globalnog i lokalnog interesa. I to, da se oko medicinara, koji se bore protiv ebole --  prestane širiti stigma, već da im se, po povratku sa njihove dužnosti -  ukaže sva pomoć i priznaje zbog posla koji obavljaju.

Odgovarajući na pitanje šta se još konkretno očekuje od “ostalih” -- pored Amerikanaca i Britanaca – Pauer je kazala je ohrabrena onim što je vidjela ii čula na svom putu u Africi.

Rekla je i kako je ohrabrujuće to da je vidjela kargo avio iz Kine sa medicinskim potrebštinama koga su svi skupa zajedno istovarali na aerodromu.

“Samo prije nekoliko dana EU je objavila da će dodjeliti milijardu dolara, a to su novci važni za nabavku svega onoga što treba… To će svakako otići na kupovinu potrepština od sapuna, preko klorina (sredstava za dezinfekciju – op.a.) i dekontaminaciju, PPD-a, sve do zaštitnih odjela i tome slično. Tu je i nabavka vozila. Trebaju nam ii helikopteri, jer u Liberiji je svega šest posto utabanih puteva”, kazala je Pauer, ističuči da sezona kiša još više otežava prevoz potrebnih materijala.

Ona je dodala kako je ova borba sa ebolom - “učenje u hodu”, i na neki način “pravljenje aviona u letu”. Pauer je rekla, da se čine izuzetni napori za obrazovanje ljudi oko toga i uspostavljanju protokola -- od toga kako izolirati oboljele da bi se zaštitila zajednica, sve do dostojanstvenog sahranjivanja umrlih. Zahvaljujući tome, rekla je, taj broj “dostojanstveno sahranjenih” žrtava ebole u posljednje dvije sedmice porastao na preko 70 posto.

Lični primjer

Samanta Pauer, je inače jedini UN diplomata, koja posjetila ovaj dio Afrike u kome je već umrlo preko 5000 zaraženih virusom ebole. Po povratku u SAD započela je svakodnevni “lični monitoring” mjerenja tjelesne temperature dva puta dnevno – u narednih 21 dan, iako kaže, da je ona suočena sa “niskim rizikom” kontaminacije ovim virusom.

U maniru već vidjeno hrabrog novinara, na svom twitteru ambasadorka Pauer je napisala: "Mi moramo ispričati priču gdje rizik postoji, a gdje ne postoji”.

"Otišla sam na ovaj put jer smo ja i predsjednik (Obama) imali osjećaj da druge zemlje ne učestvuju dovoljno” – rekla je Pauer, ističući dodatnu nadu da će i EU učiniti još više.

Za “Avaz” je još kazala, kako treba posebno istaknuti ulogu Njemačke koja je “učinila mnogo za air-lift” sa ugroženim zemljama zapadne Afrike.

Vazdušni most

“Dozvolite mi da na kraju još pohvalim ‘Brussels Airlines’, ‘Air France’ i ‘Royal Air Maroc’, zbog toga jer nastavljaju sa njihovim letovima. Ti su letovi životni spasioci, jer to je veoma važno da ljudi ovog regiona znaju da mogu putovati. Ali, ti letovi su isto tako važni za ulazak i izlazak zdravstvenih radnika. To nije dovoljno, ali je to zračni most i za Ujedinjene narode da održe vrstu pomoći koja nam treba. Zato želim pomenuti Belgiju, Maroko i Francusku u ovom pogledu”, kazala je Pauer za naš list.