Predsjednik Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda za novembar onomad mi je rekao šta se očekuje od nove rasprave o Bosni i Hercegovini. Australski ambasador Kvinlan (Gary Quinlan) sve je odmah stavio u kontekst minulih izbora, koji u BiH, kako je rekao, nisu donijeli ništa više od „stagnacije“. 

Kako dalje, ko će s kim u BiH i u što kraćem roku, interesira čak i Vijeće sigurnosti u Njujorku, iako se ono Bosnom bavi rutinski - svako pola godine kada sasluša redovni izvještaj visokog predstavnika. 

Narednog utorka Valentin Incko (Inzko) govorit će u UN-u o tome. A onda će sigurno uslijediti poziv da se odmrzne zakočena evropska lokomotiva. I da se s deklarativnosti prijeđe na ispunjenje predizbornih obećanja.

Moguće i ostvarivo

No, optimizam u vezi s BiH najmanje treba prizivati, jer on bi opet mogao umrtviti čula i odložiti djela! Pesimisti su još i gori, jer vide teškoću i u izglednoj šansi; optimisti bar prozru priliku u svakoj teškoći. Neki su koraci, znači, ipak mogući!

Čuvena definicija, zapravo Bizmarkova (Oto von Bizmarck) izreka, kako je politika „umijeće mogućeg“ ima i svoj prikladan nastavak, koji se na Balkanu skoro uvijek prešuti: „Ono što je ostvarivo - izglednije je od onog što je samo moguće!“

Valja imati na umu i onu drugu lucidnost Bizmarka: „Ljudi nikad ne lažu više nego poslije lova, tokom rata ili prije izbora.“

Evo već počinje prozivka onih koji su u BiH obećali 100.000 novih radnih mjesta, dok u Srbiji, recimo, tamošnji premijer najavljuje otpuštanje 100.000 zaposlenika s državnih jasli. Prvo je (obećanje) možda moguće, a drugo je (kresanje javne potrošnje) sigurno ostvarivo.

U isto vrijeme, jedan sasvim novi prostor, u Bosni su osvojili oni koji su glasali misleći svojom glavom i vjerujući da su promjene ipak moguće! Njima nije sufliralo nikakvo plemensko „sveštenstvo“! 

Nasuprot njih su izborni „pobjednici“ koji su, zahvaljujući sebi i „svojima“, a ne strancima, „pogrešnom sistemu“ ili „Dejtonu“ (kako se bizarno pravdaju), pristali da budu skuhani kao žaba u loncu koji postepeno zagrijavaju sve do ključanja. Žaba bi, naravno, iskočila odatle kad bi je odmah bacili u vrelu vodu! Ovako se skuha bez pobune i jauka!

Džaba civilizirani, beskrajno moralni i na koncu - legalni poziv: „Ustani, pobuni se ili ćeš pasti zauvijek“ (John Milton: „Izgubljeni raj“)! Odavno Bosance kuhaju na tihoj vatri - ponajviše domaći manipulatori, koje je precizno razvrstala i politička teorija i dobra beletristika.

Orvelovo upozorenje

Baška i Orvelovo (George Orwell) upozorenje: „Narod koji izabere korumpirane, prevarante, lopove i izdajnike - nije žrtva, već saučesnik.“ 

Nakon ovih izbora, pred nama je cijela galerija svih tih tipova, raznolike fele političkih mutanta, ogrezlih u korupciji i onih koji Bosnu izdaju za ko zna koliko debele bankovne (offshoore) račune. I varaju koga mogu i do kad god mogu. No, ne možete varati sve ljude sve vrijeme, iako može dugo potrajati da neke, pa čak i sve ljude, varate neko vrijeme! Neke naprosto ne možete varati nikada! A takvih je dosta na ovoj američkoj verandi. 

Računajući kvalitet života od prvoplasirane Norveške pa nadalje, UNDP (Razvojni program UN-a) svrstao je BiH na listu deset najgorih u Evropi, iza Albanije, a ispred Makedonije i Srbije. Nema više foliranja; BiH je čak na 107. mjestu po lakoći obavljanja biznisa, daleko iza svih svojih bivših jugoslavenskih komšija.

Naravno, zbog iskustva koje ima s UN-om, bilo bi pretjerivanje reći kako će sada Vijeće sigurnosti i bez rata ovu nesavršenu, dejtonsku BiH, ponovo uzdići među prioritete. Ma kakvi! Ali, zbog globalnih kolopleta koji se kao karavani raspliću i preko balkanskih drumova - od onog ukrajinskog do ebole i ISIL-a, između istoka i zapada - cio je Balkan opet u fokusu. 

Nikada od Drugog svjetskog rata naovamo nismo bili suočeni s ovolikim brojem svjetskih kriza „kako po nasilju tako i po intenzitetu“, rekao je predsjednik Vijeća sigurnosti. I naveo da se nove generacije terorista sada takmiče u antiljudskoj surovosti, koristeći socijalne medije da se time hvale!?

Citirao je i Dag Hamarskjolda, generalnog tajnika UN-a od 1953. do njegove pogibije u avionskoj nesreći 1961. u Africi: „Političari nisu tu da stvore raj na zemlji, već da spriječe pakao.“

Nažalost, Bosna se sporo uzdiže iz ambisa u koji je upala zbog vožnje po Karadžićevoj „autostradi pakla“, pa je i „raj“, kao što tvrdi Milton, valjda samo za neko vrijeme - „izgubljen“. 

Čuvena definicija, zapravo Bizmarkova izreka, kako je politika „umijeće mogućeg“ ima i svoj prikladan nastavak, koji se na Balkanu skoro uvijek prešuti: „Ono što je ostvarivo - izglednije je od onog što je samo moguće!“ Valja imati na umu i onu drugu Bizmarkovu lucidnost: „Ljudi nikad ne lažu više nego poslije lova, tokom rata ili prije izbora“