U glumačkom pozivu najteže je igrati sebe, kažu oni koji se bave tim poslom. Tvrde da je biti ogoljen pred publikom mač sa dvije oštrice... Pojedincima to, ipak, ne predstavlja problem i rado preuzimaju rizik, a jedan od njih je i Zeničanin Aldin Tucić (27), glumac sarajevskog Magacin Kabarea.
 
Kroz projekte “Zločin i kafana” i “Večer sa Sekom Reuf” publici je ispričao svoju životnu priču, koja je dobrim dijelom vezana uz kafanu, gdje je punih osam godina pjevao. I isplatilo se, dobio je naklonost, a za naše novine otkrio je detalje iz kafanskog života. A znalo je biti gusto...

Opasna igračka

- Od 13. godine pjevao sam u kafani s bratom, a već sa 17 sam se osamostalio. U taj svijet sam uplovio da bih zaradio koju kintu. Pjevao sam sve, nisam birao, bitno mi je bilo da zaradim pare da ne bih morao tražiti od roditelja, koji nisu bili u nekoj finansijskoj situaciji. Akademija nije bila toliko skupa koliko je bio skup život u Sarajevu. Trebalo je platiti kiriju, režije, kupiti hranu - kaže Tucić.

Njegove nastupe u kafani profesori i kolege s Akademije nisu prihvatali s oduševljenjem, a često su mu se obraćali riječima: “Šta ima, Šabane?”, “Kako ide, Sinane?” 

- Nije im bilo jasno zašto ja, kao umjetnik, pjevam i narodnjake. Odgovorio sam im da tako zarađujem za život, a ako im se ne sviđa, da mi, onda, oni osiguraju novac. Nisu me njihovi komentari zaustavljali, išli smo od kafane do kafane, gdje nas pozovu. Mislim da je to jedina institucija u BiH koja dobro posluje. Svirali smo i na svadbama, dobro se zarađivalo - ističe glumac.

Ipak, nije sve bilo tako krasno. Bilo je i situacija u kojima je jedva živu glavu izvukao. Kafana je opasna igračka, tvrdi Aldin, uz konstataciju da ga je šarm izvlačio pred žestokim momcima.

Dokazati “muškost”

- Kafana je stvarno opasna kod nas, uvijek ima tih meda koji žele dokazati svoju “muškost”. Imao sam četiri situacije gdje je direktno na mene bio potegnut pištolj. Tri su bile kada su mi prislonili pištolj na čelo, a jedna je bila malo teža. Žargonski rečeno, cuclao sam pištolj. Tada sam odmumljao jednu pjesmu. Ali, eto, na kraju se isplatilo. Te sam noći zaradio dovoljno da dam mami da plati jedan dio kredita – govori nam Tucić.

Neugodnu situaciju doživio je i u jednom klubu...

- Zvao me je jedan momak s kraja kafane da naruči pjesmu, u kojoj nismo imali pauze. Pravilo je da pjevač ode po narudžbu, što sam i uradio. Samo što sam krenuo da pjevam naručenu pjesmu, letila je čaša prema meni. Izmaknuo sam se na vrijeme. Pogledao sam u pravcu tog momka, koji je digao ruke i govorio: “Dobra, dobra.” I tu sam napravio šalu u predstavi. Kako izgleda ljubav prema pjevaču - ako me je pogodio pjesmom, trebam mu vratiti istom mjerom i pogoditi ga čašom - kroz smijeh se prisjeća Aldin.

Kafana je našem glumcu pomogla da pronađe sebe. Otkrio je glumački pravac, koji mu najbolje leži, a to je kabare. 

- Godine 2012., nakon duge patnje, uspio sam da diplomiram, spakovao sam kofere, odjavio se iz stana i trebao sam se vratiti u Zenicu. A onda mi je zazvonio telefon, zvao me je Emir Kapetanović i pitao me želim li da glumim u Magacin Kabareu, gdje se uglavnom rade predstave kabaretskog izričaja. Pristao sam i, evo, već tri godine uspješno sarađujemo - dodao je Aldin.

Ključ uspjeha

Pitali smo ga hoće li se više ikada vraćati kafani s obzirom na tešku situaciju na kulturnoj sceni u BiH.

- Pa, ne znam, nikad se ne zna. Teška je situacija, a umjetnici se sve manje plaćaju. Svako mora da se bori za svoju egzistenciju. Bavio sam se svim i svačim, a pored toga što sam bio pjevač, bio sam i konobar. Sve što se moglo raditi, radio sam. Kao glumac, ponekad moram obavljati još sedam poslova da bih opstao - iskreno govori Tucić te poručuje da je ključ uspjeha u konstantnom radu, jer kada težiš ka nečemu, moraš to kad-tad i dobiti.

Bio sam klinac koji se ni u čemu nije mogao pronaći

- Bio sam klinac koji se ni u čemu nije mogao pronaći. Neko vrijeme sam u Muzičkoj školi svirao violinu, ali sam odustao, jer sam bio bolešljiv. Onda se desio iznenadni poziv. Faketa Salihbegović-Avdagić pozvala me je da radimo predstavu za vrtić, a nakon toga je uslijedio poziv Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, gdje sam dobio ulogu u predstavi “Šehid” Zilhada Ključanina. Tako je počeo moj glumački život. Počeo sam se amaterski baviti pozorištem, a Akademiju scenskih umjetnosti u klasi profesora Miralema Zubčevića upisao sam 2006. godine - ispričao nam je Tucić.