Fijaker zbog kojeg je „stradala“ limena kanta od ulja iz humanitarne pomoći, nahajcan tomovima knjiga iz doba socijalizma, centralni je predmet u skučenoj sobi koja je ujedno spavaća, trpezarija, kuhinja i dnevni boravak.

Doduše, podjednako su važni i kanisteri za vodu na kolicima napravljenim od kontejnerskih točkova i nekoliko dragocjenih daski. Između požutjelih zidova razapet štrik, sa ne baš tako bijelim vešom. Na stolu obavezni inventar: kandilo napravljeno od ulja i vode, mlin za kafu, kutija riže, šibice i, naravno, neizostavne karte, jedini način zabave i kraćenja tegobnih ratnih dana.

Tezga s pijace Markale

Dani opsade

Stakla na prozoru, podrazumijeva se, već na početku rata su razbijena gelerima koji ulijeću u stan ili su u „boljem“ slučaju samo popucala od detonacija. Umjesto njih, dobro poznata UNHCR-ova folija, materijal koji je služio i za štošta drugo, između ostalog i za pravljenje cekera.  

Ambijent je to klasične ratne sobe jedne sarajevske porodice upotpunjen još i spužvama za spavanje, sivim dekama iz humanitarne pomoći, pokojom mesnom konzervom sumnjivog datuma i porijekla...

Jedna takva prostorija napravljena je u Historijskom muzeju u glavnom bh. gradu u okviru postavke pod nazivom „Opkoljeno Sarajevo“. Izložba prezentira 1.425 dana života građana u opsadi, s akcentom na njihov svakodnevni život i dovitljive izume koje su koristili da bi preživjeli.

- U našoj mašti imali smo dojam da je to najsigurnija prostorija u domu, a bilo je poželjno da ima što manje prozora i stakla, zbog granatiranja, te da soba bude što manja, kako bismo je lakše mogli grijati u zimskim danima. U takvoj jednoj prostoriji obavljane su sve životne funkcije, od kuhanja, pripreme hrane do pranja i sušenja veša. Svaki od eksponata zapravo ima svoju priču, iza svakog se krije svjedočanstvo o jednom vremenu, jednoj porodici... - kaže Amar Karapuš, viši kustos Muzeja.

Objašnjava da u ovoj sobi, kao i u ostatku postavke, nema replika, da su svi izloženi predmeti originali, koje su uglavnom donirali građani, ali i sami uposlenici Muzeja.  

Izložba je, inače, podijeljena u sedam tematskih cjelina, a svojevrsnu turu kroz ratno Sarajevo posjetioci započinju predmetima vezanim uz početak rata i događajima koji su mu prethodili, a završavaju eksponatima s kraja 1995., među kojima su naslovnice novina o dolasku mira i odluci prvog predsjednika RBiH, rahmetli Alije Izetbegovića o ukidanju ratnog stanja.

Ratni kuhar: Domaćice, uprkos neimaštini, pokazivale kreativnost u kuhinji

Plaćali cigaretama

Međutim, okosnicu izložbe čine predmeti koji su Sarajlijama pomogli da prežive, a zbog čega su i dobili titulu „majstora preživljavanja“. Sve je originalno - od autentičnog natpisa „Pazi, snajper“ s jedne od sarajevskih ulica, improviziranih svjetiljki, čuvenih kandila, pećnica od pretis-lonaca i limenih kanti do kolica za prijevoz tereta, prije svega kanistera s vodom... Izloženo je i dosta prehrambenih proizvoda, koji su, unatoč velikoj gladi, ostali sačuvani do danas. Najpoznatiji među njima svakako je čuvena mesna konzerva „ikar“.

- Upravo humanitarna pomoć je ono na što se najčešće evociraju uspomene. Naravno, ljudi najviše komentiraju „ikar“, o kojem u 99 posto slučajeva čujemo negativne impresije, ali ima i jedan posto posjetioca koji kažu da „i nije bio tako loš“. Uz smijeh se prisjete i keksa iz vremena rata u Vijetnamu i nekih drugih anegdota i dovitljivosti - kaže Karapuš.

Govoreći dalje o životu Sarajlija u periodu 1992.-1995. pokazuje nam razne predmete: akumulatore koji su se koristili za osvjetljavanje prostorija, termos-boce napravljene od kartona i stiropora, plinske gorionike i instalacije od improviziranih cijevi i šlaufa, robu koja se prodavala na Markalama, razne vrste iskaznica...

- Mene uopće ne iznenađuje da naši inovatori ostvaruju izuzetne uspjehe u svijetu, s obzirom na to da su upravo u ratu građani Sarajeva pokazali svoju kreativnost na najbolji mogući način, koristeći materijale i predmete da od njih naprave ono što će im koristiti da prežive. Oni koji su imali majstorske ruke, sami su sebi olakšavali život raznim inovativnim rješenjima, a oni nešto manje vješti morali su ih kupovati, i to uglavnom cigaretama koje su u to vrijeme bile najjače i najsigurnije platežno sredstvo - kaže naš sagovornik.

Podsjeća i da su cigarete u ratu imale posebnu ulogu u robnoj razmjeni, a bilo je i situacija kada se cigaretama plaćalo tamo gdje ni „dojč marke“ nisu prolazile.

Dnevnik Fatime Gunić

Sastavni dio zbirke su i ratni školski predmeti, među kojima i oni koji su ostali poslije masakra na Trgu ZAVNOBiH-a na Alipašinom Polju. Tada, 9. novembra 1993. godine, od granate ispaljene sa srpskih položaja ubijena je učiteljica Fatima Gunić i njena tri  učenika, Adis Mujalo, Vedad Mujkanović i Feđa Salkić, u improviziranoj školi. Između ostalog, sačuvan je i dnevnik učiteljice Gunić.

Ganićev telefon - jedina veza sa svijetom

Zanimljiv eksponat je i satelitski telefon koji je donirao Ejup Ganić, ratni član Predsjedništva RBiH. Telefon je u Sarajevu ostao poslije bijega jednog tima Evropske promatračke misije početkom aprila 1992. godine. Bio je instaliran u Ganićevom kabinetu i bio jedina veza najviših državnih organa BiH sa svijetom.

Telefon ostao poslije bijega stranaca

Pušili čaj

U nedostatku duhana, Sarajlije su pokazivale maštu praveći ga od gotovo svih vrsta čajeva, čak i od lipe.

Stranci se dive

Izložbu najčešće razgledaju školske grupe i turisti koji se dive dovitljivosti stanovnika bh. prijestonice.

Abeceda preživljavanja

Dio postavke je i tzv. Abeceda preživljavanja u kojoj su nabrojani  predmeti i pojmovi karakteristični za ratni period u Sarajevu. Samo neki od njih su:

DIJETA - Sarajevo je bio grad vitkih ljudi. Zbog gladovanja građani su izgubili 4.000 tona na težini (400.000 građana u prosjeku smršavilo 10 kilograma)  

EKOCID - već prve ratne zime bilo je uništeno više od 90 posto drveća

FETA SIR – rijetki kvalitetan mliječni proizvod iz humanitarne pomoći

HLJEB - nikada u historiji nije zabilježena tolika razlika u cijeni, isti dan plaćao se i bezvrijednim novčanicama i glavom

MASLAČAK - često bio na trpezama, kao salata, u piti, supi...

NAMAZ - pašteta „Evropska zajednica“ pravila se od riblje ili mesne konzerve uz dodatak brašna, ulja, germe...

NJEMAČKA MARKA - za kilogram bijelog luka trebalo je izdvojiti 120 DM, a za 40 moglo se kupiti 10 kutija cigareta, odnosno kilogram graha ili litar ulja

PARADAJZ - rastao na prozorskim lijehama i terasama

RIŽA - Sarajlije su je jele, pa čak i pile na hiljade načina: u sarmi od žare, sutliji bez mlijeka, u bureku bez mesa, a koristila se i kao kafa