Subota, 8. novembar

Nakon utakmice - šok

Ujutro pijem kafu s najbližima i još jednom provjeravam da li su organizirani i potvrđeni svi letovi igrača i članova stručnog štaba u dolasku, ali i povratku iz Tel Aviva. Oko 10 polazim za Lukavac, gdje obavljam funkciju posmatrača suđenja na derbiju Prve lige FBiH Radnički-GOŠK. Nakon završetka aktivne sudijske karijere, ovo mi je veza s nečim što mi je dosta pomoglo u životu. U putu se srećem s kolegama Salemom Prolićem i Ibrahimom Hasanbegovićem te zajedno ručamo.

Nakon utakmice - šok. Dobivam poruku od predsjednika Begića da je Edin Džeko povrijeđen!? U nevjerici, odmah se čujem s Edinom, koji mi to potvrđuje! Ako se pokaže ozbiljnim, bit će to ogroman hendikep za našu reprezentaciju. Odmah ovo javljam i selektoru Sušiću, te generalnom sekretaru Jasminu Bakoviću.

Nedjelja, 9. novembar

Nemoguće!

Odmah ujutro kontaktiram medicinsko osoblje naše reprezentacije, prof. dr. Reufa Karabega i fizioterapeuta Ismara Hadžibajrića, koji zajedno s drugim fizioterapeutom Radomirom Ćosovićem čine zaista vrhunski medicinski tim i istinski su profesionalci u svom poslu. Edin stiže u Sarajevo u podne, te odmah pokušavamo da dogovorimo termin za magnetnu rezonancu u popodnevnim satima u KCU Sarajevo. Nedjelja je i ima određenih poteškoća, ali uz veliki angažman dr. Karabega i susretljivost osoblja KCUS-a, ovo uspijevamo ipak odraditi. Nalaz, nažalost, potvrđuje naše crne slutnje: Edin ima napuknuće mišića lista, te mora pauzirati 4 sedmice.

Kako nada posljednja umire, dogovaramo naredni dan i termin za ultrazvuk, nadajući se da će možda taj nalaz biti nešto povoljniji, te dati mogućnost da se Edin ipak oporavi do utakmice. Dolazim navečer kući i koristim rijetke trenutke da provedem sa suprugom Selmom i sinom Emirom. Međutim, opet loše vijesti: Jasmin Baković mi javlja da postoji mogućnost da se povrijedio i Asmir Begović. Nemoguće! Toliko loših vijesti pred tako važnu utakmicu nije se do sada dogodilo. Ne želim ništa da vjerujem dok se ne čujem s Asmirom. Zvat ću ga ujutro.

Ponedjeljak, 10. novembar

Sedam povrijeđenih

Uobičajenoj jutarnjoj kafi sa selektorom, Salemom i Jasminom u hotelu „Evropa“ ovo jutro se pridružuje još jedna istinska fudbalska veličina - Faruk Hadžibegić. Faruk je predsjednik žirija za „Izbor sportiste godine“ te je došao u Sarajevo na sjednicu  žirija. Priča se o svemu pomalo, ali ipak najviše o utakmici sa Izraelom te o povredama naših igrača. Selektor nas informira da su povrijeđeni i Avdija i Tino. To je ukupno sedam standardnih igrača (uključujući Kolašinca, Salihovića i Vedu). I mnogo jače reprezentacije bi teško podnijele ovakav udarac. Ali ipak vlada optimizam i uvjerenje da će ostali igrači uspjeti ostvariti pozitivan rezultat.

Faruk i selektor evociraju uspomene iz igračkih dana za FK Sarajevo, te razne anegdote, koje nas nasmijavaju. U devet sati počinje redovni kolegij generalnog sekretara.

Još jednom se čekiraju sve obaveze oko organizacije dolaska i boravka igrača u Trening centru u Zenici, te putovanja u Izrael. Iako sam ja najviše vezan uz ekipu, bez pomoći ostalih kolega bio bih nemoćan. Usred sastanka poziv - Asmir Begović.

Javlja mi da se povrijedio na sinoćnjoj utakmici i da će morati ostati u Engleskoj na dodatnim pregledima te da kasni jedan dan na okupljanje. Uvijek optimističan i pozitivan, ipak izražava uvjerenje da će moći braniti u nedjelju. Zaista bi njegov gubitak u ovoj utakmici bio nenadoknadiv, kako u ljudskom tako i u sportskom smislu. Asmir je zaista jedna ljudska veličina i karakter te ima veliki utjecaj u ekipi. Oko podneva u Savez dolazi Edin Džeko. Kratko razgovaramo, Edin jedva staje na nogu. Priča o načinu povrede.

Tokom dana redovni kontakti sa NS Izraela koji u pripremnim aktivnostima iskazuje vrhunsku profesionalnost. Nadam se da će tako biti i po našem dolasku u Tel Aviv i Haifu te tokom cijelog boravka. Popodne konačna potvrda: Edin Džeko ne može igrati protiv Izraela! Veliki gubitak za našu ekipu!

Utorak, 11. novembar

Neizmjerno povjerenje

Prvi dan okupljanja naše reprezentacije u Trening centru u Zenici te još jednom provjeravam je li osiguran prijevoz za igrače od Aerodroma Sarajevo do Trening centra u Zenici. U 11 sati sjednica Komiteta za takmičenje. Održavam kratak sastanak s Jasminom te u popodnevnim satima idem za Zenicu.

U Trening centar su među prvima stigli Senad Lulić i Mensur Mujdža, inače nerazdvojni cimeri. Tokom večeri stižu i ostali igrači, osim Asmira, koji je najavio dolazak u srijedu. Tu su i povrijeđeni Edin, Avdija i Tino. Nisu došli zbog obaveznog ljekarskog pregleda, jer postoji neizmjerno međusobno povjerenje između igrača i ljekarskog tima, kao i ostalih članova stručnog štaba.

Na večeri su se pridružili i predsjednik Begić i generalni sekretar Baković. Iako i ostali članovi rukovodstva pružaju podršku igračima i stručnom štabu, ipak su njih dvojica sve vrijeme na raspolaganju. Nakon večere, zajednička kafa i razgovor o stanju u ekipi i onome šta nas čeka u Haifi. Pridružuje nam se i upravnik Trening centra Alija Porča, istinski profesionalac koji rukovodi operativnim aktivnostima u TC-u.

Nakon toga, „tradicionalna“ utakmica stonog nogometa: Borče i Elvir s jedne, a dr. Reuf i ja s druge strane stola. Za razliku od prošlog puta, sada uvjerljivo gubimo. Falilo nam je treninga u međuvremenu.

Srijeda, 12. novembar

Raspoloženi igrači

Selektor Sušić otkazuje planirani trening ujutro. Bojazan da se još neko od igrača ne povrijedi, ali i činjenica da su prvenstva u ligama dosta poodmakla te da je igračima potrebniji odmor. Prvi na doručku Senad Lulić i ja. Pijemo kafu i razgovaramo o Izraelu, ali i o Laciju. Senad je važan igrač i u Laciju, ali i za našu ekipu. Pridružuje nam se i Emir Spahić. Spaha još ima konce na usni od povrede na utakmici Lige prvaka.

Prije podne idem u Sarajevo, NS Izraela traži da im se dostave još neke skenirane kopije pasoša, kako bi se vize mogle dobiti na aerodromu po dolasku. Nakon toga, sastanak s Jasminom te razmjena informacija i dogovaranje narednih koraka. Popodne se vraćam u Zenicu. Stiže i Asmir, kao i uvijek nasmijan i raspoložen. Opet nas uvjerava da će biti na golu u nedjelju. Poslije ručka odmah započinje s fizikalnim terapijama.

U 17 sati počinje prvi trening. Atmosfera izvanredna, igrači raspoloženi. Nakon večere, razgovaram sa selektorom. Ujutro putujem u Izrael te još jednom definiramo posljednje detalje našeg boravka. Odmah putujem za Sarajevo, zaželio sam se porodice. Trogodišnji sin Emir me čeka s osmjehom na vratima. Neprocjenjivo! Pijem čaj sa suprugom i majkom te se počinjem pakovati za sutrašnje putovanje.

Četvrtak, 13. novembar

Put za Haifu

Jutarnjim letom, preko Beča, putujem za Tel Aviv. Putovanje dan prije ekipe postala je praksa koja se pokazala dobrom u proteklim godinama. Ranijim dolaskom u zemlju odigravanja utakmice se još jednom čekiraju svi detalji boravka. Na aerodromu u Tel Avivu dočekuje me službenik NS Izraela te me ekspresno brzom procedurom „provodi“ kroz sve kontrole. Za 15 minuta sam na parkingu ispred zgrade. Neuobičajeno za ovakvu zemlju, gdje važe neviđene mjere sigurnosti. Odmah putujemo za Haifu, gdje već po samom dolasku imam zakazan sastanak s menadžmentom hotela „Crowne Plaza“. Dogovaramo sve detalje boravka. Pojavljuje se problem s hranom u subotu zbog vjerskog praznika Šabat. Jevreji u tom periodu ne smiju jesti niti pripremati određene vrste jela. Uz razumijevanje hotela, uspijevamo iznaći rješenje i alternativna jela za petak navečer, a onda će dr. Karabeg dogovarati za ostali period. Dogovaramo da ujutro pogledamo sve sobe. Ne smijemo ništa prepustiti slučaju. Nakon napornog dana ulazim u sobu i o svemu obavještavam mailom Jasmina.
 
Petak, 14. novembar

Sve je spremno

Rano se budim. U šest. Navika iz Sarajeva. Vremenska razlika ipak malo utječe. Čujem se s Ismarom, da vidim kakvo je stanje u Zenici. Javlja mi da je sve u najboljem redu i da je atmosfera dobra. Doručak, pa opet sastanak s menadžmentom hotela. Pregledamo sve sobe. Sve je spremno za dolazak ekipe. Nadamo se ugodnom boravku ovdje i, naravno, pobjedi u nedjelju, kojom smo opet u vrhu tabele. Gdje i zaslužujemo biti!