Vojin Mitrović je sa sela, tačnije iz zaseoka Jelaz, grad Bijeljina, entitet Republika Srpska, u kojem se na izbornim plakatima predstavljao sloganom: „Guram dalje“. Kako je ušao u Narodnu skupštinu (NS) RS sa 1.840 dobivenih glasova, to znaju oni koji su u Čavićevom NDP-u dali svoje kompenzacijske glasove Mitroviću. Kako „gura dalje“, vidimo i čujemo ovih dana u postizbornom trgovanju, kada je napustio Savez za promjene i pridružio se vladajućoj koaliciji!
- Neki me sada nazivaju izdajnikom i papkom, a ja se tako ne osjećam. Imate moj imovinski karton. Nisam došao ovdje da bi me neko kupio. Došao sam da napravim bolje. Nisam na prodaju, niti ću biti. Nema tih para za koje ću se prodati. Radit ću po svojoj savjesti, a ne po direktivama političkih partija - tvrdi ovih dana Mitrović.
Međutim, dobro upućeni tvrde da je za „prelazak“ tražio za svoga brata mjesto direktora bijeljinske bolnice, a zainteresiran je bio i za rukovodeća mjesta u preduzeću „Elektro-Bijeljina“. Naravno, zanimljivo je i mjesto predsjednika Gradskog odbora Bijeljina, kao i još neki unosni poslovi. Nekadašnji vlasnik preduzeća „Oktan promet“, koje je prije dvije godine prodao ruskom „Gazpromnjeftu“, Mitrović godinama rasprodaje i bijeljinsku Fabriku savitljivih cijevi i vratila „Panaflex“.
U međuvremenu je dogurao do profesora na Univerzitetu Novi Sad. U politici je imao manje sreće kada je napustio Dodikov SNSD jer nije dobio mjesto predsjednika Gradskog odbora Bijeljina, pa je u ovogodišnjoj predizbornoj kampanji bio krajnje nemilosrdan u seciranju aktuelne vlasti SNSD-a i saveznika. Sada, treba vratiti veliki novac koji je uložio da bi se, ipak teškom mukom, vratio na političku scenu. Za njega i slične njemu to je tržnica na kojoj je obraz, čini se, najbolja roba.
