Fatima Vranac iz Visokog skoro cijeli svoj život bavi se pletenjem i heklanjem, a ovaj zanat ili, kako ona kaže, hobi naslijedila je od svojih majke i nane koje i danas pletu.
Ručni rad
- Sve je počelo kada sam imala četiri godine i kada sam vrijeme provodila pored svoje mame koja se bavila ovim svojevrsnim zanatom. Rođena sam u kući u kojoj su se proizvodili raznorazni predmeti od vune, svile i drugih tkanina. Cijeli svoj život sam posvetila ručnom radu. Veoma mi je žao što su ovakvi zanati skoro nestali i što im se posvećuje vrlo malo pažnje - kazala nam je Vranac.
Osim kapa, rukavica, džempera, šalova i drugih pletenih predmeta, u posljednje vrijeme bavi se i izradom ukrasnih predmeta i suvenira od recikliranih materijala.
Od ovog skupog hobija, kaže, ne može se zarađivati i živjeti, ali Fatima smatra da će doći vrijeme kada će predmeti od vune ponovo naći svoje mjesto i potisnuti nekvalitetne i ponekad štetne odjevne predmete koji nam stižu iz Kine i drugih krajeva svijeta.
Ogromna razlika
- Razlika u kvalitetu je ogromna. Za izradu jedne kape potrebno je nekoliko sati, a mnogo je kvalitetnija od stvari koje se trenutno uvoze. Ono što je najbitnije, svaki predmet koji izradim je unikatan - otkriva nam Vranac.
Mladi bez interesa
Nažalost, i pletenje je zanat koji izumire, mlade ljude ne interesira, a Fatima će svoj zanat pokušati prenijeti na mlađe osobe kroz sekciju u Udruženju žena „Nit života". Članice se bave izradom rukotvorina te od zaborava pokušavaju otrgnuti stare ženske zanate.
