Pravu buru u domaćoj, ali i regionalnoj javnosti izazvale su šokantne činjenice i tvrdnje vezane za pravu sudbinu Emira Kusturice koji je, prema medijskim izvještajima, poginuo na brdima oko Sarajeva, a da je ličnost koja sada hoda po Srbiji njegov dvojnik i osoba sa stvarnim identitetom - Pantelija Milisavljević.

O ovoj temi govorio je i slavni pisac i bh. akademik Abdulah Sidran gostujući u emiisiji TV Alfa "U škripcu", urednika i voditelja Zvonka Marića.

Sidran je gledaoce podsjetio na reportažu iz magazina "Dani", koji datira iz ratne 1993. i koja je sa pravih linija odbrane grada Sarajeva donijela priču o tragičnoj smrti Emira Kusturice, kao komandanta jedne od jednica Armije RBiH.

Kusturica je stradao u podnožjima Sarajeva braneći svoj grad

- Kusturica je herojski poginuo u akciji na Brusu, a grobno mjesto ovoga šehida ostalo je skriveno na Trebeviću, u teritoriji koje sada pripada RS-u - rekao je Sidran, te dodao: "Druga priča govori o tome kako je Kusturicu ubio ruski snajperista; bilo kako bilo on je, po ovoj verziji, stradao u podnožjima Sarajeva braneći svoj grad".

Srbijanske tajne službe su, po tvrdnjama dobro upućenih svjedoka, navodi Sidran, lansirale dvojnika Emira Kusturice. Radi se o Panteliji Milisavljeviću koji već 20 godina hoda po Srbiji i predstavlja se kao slavni reditelj.

- Mi trebamo staviti tačku na ovu priču, napraviti spomenik našem Emiru, a  neka Pantelija priča šta god hoće. Emir je naš čovjek i šehid i hvala mu za sva vremena - kazao je Sidran na kraju emisije "U Škripcu".

"Dnevni avaz" u posjedu je Sidranovog članka iz januara 1993. godine, pod nazivom "Enigma zvana Pantelija S. Milisavljević". Između ostalog, Sidran je tada naveo da se "pravi Emir hrabro bori na fronti oko Sarajeva, dok četnički ideolozi manipulišu njegovim likom i djelom"

U prvim redovima odbrane grada

"Čovjek koji je u svijetu ostao zapamćen kao redatelj, sada već klasika evropske kinematografije i kao jedna od najkontroverznijih ličnosti na političkom terenu nekadašnje Jugoslavije, još od marta mjeseca nalazi se u prvim redovima odbrane grada od srpskog, fašističkog agresora", naveo je Sidran u tom članku, objavljenom u specijalnom izdanju "Dana" u aprilu 2008. godine.

"Sve je počelo kada je prije mjesec dana naša patrola uhvatila dvojicu četnika koji sada svoje dane provode u Vojnom zatvoru 'Viktor Bubanj", iščekujući suđenje za svoja zlodjela. Jedan od njih, tridesetosmogodišnji Milentije Bizetić, bivši bravar iz Pančeva, privukao je pažnju istražnih organa svojom neobičnom pričom kako je njegova jedinica krajem novembra u borbi zarobila nikog drugog do Emira Kusturicu, našeg slavnog redatelja. Iako četnici nisu mogli izvući nikakvo priznanje iz tog stasitog momka odjevenog u maskirnu uniformu sa oznakom Armije RBiH, Bizetić se kleo da je u pitanju bio Kusturica", napisao je tada Sidran.

Kako je naveo, nakon dva dana zarobljeništva, prema Bizetićevim riječima, Kusturica je izveo spektakularni bijeg, pri tome likvidiravši petoricu četnika i uništivši im skladište municije.

"Iako smo bili skloni da ovu priču pripišemo fantazijama pijanog četičkog uma, sasvim slučajno i neočekivano potvrda nam je došla od jednog visokog oficira naše armije. Nakon što je uz zagonetni osmijeh saslušao našu priču, izrekao je tvrdnju koja je zapanjila sve trudbenike Koksare. 'Nije u pitanju laž. Emir ne samo da je jedan od najhrabrijih boraca u našim redovima, već je jedan od organizatora Zelenih beretki, rekao nam je dotični oficir", piše u Sidranovom članku.

"Iako sa skepsom, odlučili smo da ovu izjavu uzmemo zaozbiljno. Prvo pitanje koje se time nametalo, bilo je pitanje identiteta čovjeka koji se krije pod imenom našeg slavnog sugrađanina i koji po svijetu snima filmove, šurujući istovremeno sa srpskim kolovođama. Povodom toga odmah smo aktivirali naše ekipe u Parizu i Beogradu. Nakon tegobnog istraživanja, poslali su izvještaj koji je prevazilazio i našu najluđu maštu", napisao je Sidran.

Pantelija sa uspjehom glumi Kusturicu

Također, Sidran je naveo da je Kusturica "ustvari niko drugi do najobičniji dvojnik i marioneta u rukama velikosrpske ekspanzionističke politike, stanoviti Pantelija S. Milisavljević".

"Pantelija sa uspjehom 'glumi' 'Kusturicu već duže od godinu dana, širom svijeta crneći našu državu i šireći smrad dedinjskog nacionalizma. Iza njega stoji perfektno organizirana mašinerija kojom rukovodi lično Vojislav Šešelj, čovjek koji je zadužen i za pisanje Pantelijinih izjava kojim ovaj sablažnjava evropsku javnost. Agilni Šešelj se potrudio da za Panteliju nađe i redateljsku pozadinu, pa je Emirov navodni novi film Pantelija režirao po uputama Gorana Paskaljevića. Paskaljević pak sve upute daje iz Pantelijinog logističkog centra, smještenog u jednom od zloglasnih podruma Miloševićeve vile na Dedinju", navodi se u Sidranovom članku.

Razgovor sa pravim Kusturicom

Nakon dvije sedmice napornog rada, napisao je Sidran, Emir je pristao da porazgovara s jednim od novinara.

"Susret se zbio za vrijeme policijskog sata, u unutrašnjosti jednog porušenog sarajevskog kina, u ambijentu koji je bio Emirovo dirljivo podsjećanje na svoje sineastičke prve korake. Kada smo se nakon čekanja već pobojali da od susreta neće biti ništa, iznenadno se pojavljuje Emir u pratnji trojice šutljivih bosanskih oficira. Više nema nikakve sumnje, pred nama je lično Emir Kusturica! Vidno smršao, sa podočnjacima i pokojom borom više, kudrave kose skupljene u rep, šeretski se osmjehuje pročitavši zapanjenost na našim licima. Nudi nas cigarom i počinje priču. Govori brzo i odsječno, stalno pogledajući na sat. I već nakon deset minuta razgovor je gotov. Emir žuri u novu akciju, i zajedno sa svojim ljudima nestaje onako brzo i neprimjetno kao što su i došli", piše u članku.

Kusturica je tada kazao kako je sve počelo poslije "Doma za vešanje", kada ga je Slobo, a koristeći se njegovom porodicom, ucijenio da radi za njega.

"Nije mi bilo druge do preći u ilegalu, inače bi me ubili. Odmah sam se povezao sa ovdašnjim patriotskim pokretom i započeo pripreme za odbranu naše zemlje. I eto, i sam znaš kako je dalje išlo. Sada sam borac naše armije i radim na svim linijama. Ma, ljudi, izdržaćemo do kraja, ima da bradonje otjeramo do Drine. Ali, najteže mi padaju ove laži o meni i to što po dunjaluku radi taj moj dvojnik. Boli me to što raja konta da sam to zaista ja. Pa zar bih ja toliko pljuvao na svoju Bosnu i pravio četnicima FEST u Beogradu, zar bih ja podržavao onog četničinu Slobu? Ali neka, sve će uskoro izaći na vidjelo, istina mora da pobijedi! I svi ovi miševi što su pisali protiv mene, ima da dobiju svoje. Reci tom svom Jergoviću da ću mu diktafon u žvalje nabiti. A Paskaljević će pojesti svoja muda, to neka se zna – završava Emir svoju priču, dajući glavom znak ljudima da je vrijeme da krenu, napisao je Sidran u članku iz januara 1993. godine.