Iako tako zovu čamac, dajak je zapravo ime za motku pomoću koje se čamcem upravlja. Duga je četiri metra i na vrhu ima metalni šiljak kojim se čamac odguruje od riječnog dna i daje mu potrebno ubrzanje. Čamac je dug oko sedam metara, plitak je i pri vrhu sužen da bi se mogao probijati kroz nemirni Vrbas.
Ukrasni štit
Na Vrbasu je nekada bilo mnogo više dajaka, simbola ove rijeke i grada Banje Luke.
Danas ih rijetko ko vozi, a još su rjeđi oni koji ih izrađuju. Posljednji među njima je Andrej Zamolo, koji je taj zanat naslijedio od oca. Dajak je, kaže on, isključivo banjalučki čamac.
- Naš čamac je jedinstven i prepoznatljiv u cijelom svijetu, a vezan je samo za specifičan, uski dio Banje Luke, oko 15 kilometara dužine, gdje je Vrbas najplići, od kanjona Tijesno do Ade - kaže Zamolo.
Cijena dajaka zavisi od dogovora - ima li naručilac svoj materijal ili majstor koristi svoj. Zamolo ističe da zarada nije velika, a ovaj posao se radi isključivo iz ljubavi.
- Kompletna izrada je ručni rad. Trup se pravi od jelovog drveta koje nije mnogo kvalitetno, ali se najlakše nabavlja na ovim prostorima. Ukrasni dio, štit, pravi se od plemenitije i čvršće vrste drveta, poput jasena, hrasta i bagrema da bi se postigla lakša i bolja obrada. Za izradu samo tog ukrasnog dijela, špica koji čuva čamac od udara, potrebna su tri dana i radi se isključivo zimi - pojašnjava Zamolo.
Savršena ravnoteža
Dajakaši kažu da je za upravljanje čamcem potrebna savršena ravnoteža, posebno na nemirnoj rijeci kakva je Vrbas. Međutim, Zamolo ističe da se vožnja može vrlo brzo savladati.
- Nekome trebaju dva, a nekome sedam dana da savlada tehniku upravljanja dajakom. Prije 40 godina u Banju Luku su dolazili studenti iz Engleske i učili voziti dajak. Otac mi je pričao da su morali koristiti rukavice jer su dobivali žuljeve - prisjeća se Zamolo.
Služio za prijevoz robe
Vrbaski čamac nekada je, priča Andrej Zamolo, izgledao drugačije. Bio je mnogo dublji i služio je i za prijevoz robe. Mogao je podnijeti tonu tereta. Danas može povesti gotovo 400 kilograma, odnosno dajakaša i još troje putnika.
- Nekada je trgovina bila nezamisliva bez ovog čamca. Posjedovati dajak nekada je u Banjoj Luci predstavljalo prestiž. Bilo je bolje proći u dajaku Vrbasom nego centrom grada u dobrom autu - ističe on.
