Rat je Sakiba Sarvana iz Tarevaca kod Modriče, poput mnogih njegovih sunarodnjaka, otjerao iz rodnog mjesta. Nakon što je dvije decenije živio u Belgiji, odlučio se vratiti u Modriču i pokrenuti neobičan posao. Kada je na tri hektara zasadio više od tri hiljade stabala trešnje, mnogi su s podsmijehom i u čudu gledali šta radi. Želja za rodnim krajem bila je presudna kada su Sarvani donosili odluku da napuste sigurnost moderne evropske države i vrate se na zaraslo imanje u Tarevce nadomak Modriče. Uz ljubav, naučili su to na Zapadu, valja misliti i od čega će se živjeti.
- Želja za Bosnom nas je vratila tako da smo odlučili da podignemo jedan zasad trešnje, da vidimo da li se može od toga živjeti. Eto, uz mnogo rada i zalaganja može se živjeti - kaže Sakibova supruga Muma Sarvan.
U voćnjaku je više od tri hiljade stabala trešnje različitih perioda sazrijevanja. Berba je u punom jeku. Rodbina i prijatelji stižu iz daleka da pomognu. Među beračima su Mumine sestre Sabiha Mehić koja živi u Izraelu, Sakiba Hadžiabdić i Emira Alta danas nastanjene u Njemačkoj.
Prilika je ovo i mjesnom stanovništvu za solidnu sezonsku zaradu. Medju beračima su Miloš Mićić i Zorica Rajković iz Modriče.
- Trešnja je deficitarna roba u Evropi i svijetu. Posebno u BiH, nema modernih zasada trešnje. Ovdje u voćnjaku dajem kilogram za četiri KM, a žao mi je što nisam mlađi jer bih sigurno pokušao uduplati ili utrostručiti količine. Moja iskustva su dobra. Iako, da se ne varamo, to je klasična poljoprivreda. Teška je, nemamo podršku države, a jedino trešnja od voćarskih kultura nema poticaja u RS. Ne znam zašto je to tako i nadam se da će se uskoro to promijeniti - poručuje Sakib.
