Hadži Seid ef. Smajkić, muftija koji je nakon više od tri decenije službe odlani u penziji, u intervjuu za "Dnevni avaz" kaže da je ramazan najdraži musafir koji u naša srca, duše, domove i stvarnost unosi radost.
Povodom mjeseca ramazana, ovaj nesumnjivo jedan od najvećih duhovnih autoriteta u Hercegovini govori o značaju svetog mjeseca i o brojnim porukama nade učitanim u Kur'anu, ali i upozorava na izuzetno tešku političku i socioekonomsku situaciju u kojoj se nalaze Bošnjaci u ovom dijelu BiH, posebno Mostaru.
Ovladati nagonima
- Uistinu, iako je ramazan povezan s određenim naporima, njega se istinski vjernici ne plaše, nego mu se uprkos svemu tome raduju. Zbilja, ramazan unosi u cijeli naš život jedan duhovni preporod i uspostavlja novi ritam, unosi nove sadržaje. U ramazanu čovjek nije više usamljen, bio mlad, star, bolestan. Lično, osjećam se radosnim što mi se ukazala ta čast da se ponovo susretnem s ramazanom.
O kojim bi to temama vjernici tokom ovog ramazana, na osnovu Vašeg iskustva i znanja, trebali razmišljati?
- Osim što je mjesec posta, ramazan je i mjesec strpljivosti. Čovjek iskazuje maksimalnu strpljivost da savlada glad i žeđ, kako se kod nas post obično razumije, a što je s islamskog aspekta najlakši dio posta. Međutim, treba se ustezati od svih nevaljalih i nedostojnih djela da bi post bio primljen. Znači, doslovno treba postiti od svega ružnog i distancirati se i od lažnog govora, ogovaranja, zavisti, da ovladamo svojim emocijama, nagonima i da to sve stavimo pod kontrolu u službu Bogu. Da ne budemo robovi politike, interesnih utjecaja, ovoga ili onoga, nego da budemo samo robovi Bogu. To se postiže kroz post, ibadete, dove, praštanje, osjećaj solidarnosti prema drugim ljudima, odgovornosti za učinjeno, da naši postupci budu u skladu s onim što naš Gospodar hoće, to jest da mi apstrahiramo ta božanstva, idole, da ostane samo On, Stvoritelj, uzvišeni Allah.
Ovo je mjesec učenja Kur'ana. U Kur'anu su učitane brojne poruke nade. Kako ih pronaći?
- Vjerujem da se snaga može obnoviti, i duhovna i fizička kroz vraćanje Bogu. Smisao ramazana, između ostalog, jeste: „Propisan vam je post da biste bili bogobojazni", odnosno da bi proradila svijest kod svakoga, pojedinačno i skupno, o potrebi pridržavanja onoga što je naređeno, a izbjegavanja onoga što je zabranjeno. U islamu je sve što je naređeno dobro i korisno, a sve što je zabranjeno je haram: alkohol, ubistvo, krađa, svađa, osveta... Prema tome, izvor nade je vraćanje na kolosijek dobra, a udaljavanje od onoga što je zabrana i što je šteta.
U svojoj ste karijeri često boravili u povratničkim džematima. Jeste li u kontaktu s tamošnjim džematlijama i namjeravate li ih posjetiti ovog ramazana?
- Namjeravam to svakako uraditi jer se smatram dijelom te populacije, s obzirom na to da sam s njima pravio te prve korake. Mislim da ću uspjeti otići do Trebinja, Gacka, Stoca, Ljubuškog, Čapljine i ostalih mjesta gdje žive naši povratnici. To se od mene i očekuje, ne oficijelno, naravno, jer zato imaju organi IZ, nego jednostavno što sam, hvala Bogu, uspio da kroz svoju dužnost koju sam obavljao, uspostavim ljudske relacije i komunikaciju s tim ljudima i džematima da se to ne može izbrisati mojim odlaskom s funkcije muftije.
Dakako, pratim tamošnju situaciju, koja se popravila u sigurnosnom smislu, jer kada sam išao u Trebinje, u Medžlis, tamo je bila adresa ravnogorskog četničkog pokreta i trebalo je neko vrijeme da se to makne i da prestanu verbalne provokacije koje su upućivane tada. Danas toga nema. U Stocu smo klanjali u privatnoj kući Ibrahima Medara... Danas je drugačija situacija u tom smislu, ali se skoro ništa nije promijenilo kada je u pitanju proces povratka. Do ovog trenutka i brojem i slovom u istočnoj Hercegovini živi oko 300 domaćinstava, uglavnom staraca.
Dakle, sve su to posljedice etničkog čišćenja i ustroja, takvog kakav jeste... Tamo nema djece. Od tada do danas u Gacku je rođeno samo jedno dijete. To je, zaista, teška situacija s kojom se ne možete miriti.
Snažan pritisak
U kakvoj atmosferi dočekujemo ramazan na ovim prostorima?
- Atmosfera je opterećujuća. Naše ukupno stanje je na ivici beznadežnosti, apatije i raznih trauma koje svakodnevno osjećamo i direktno i posredno i s tog aspekta, ramazan nam mnogo znači. Nismo fatalisti da kažemo: „Pomirit ćemo se s tom nekom sudbinom, kakva jeste, koja je nametnuta, s kojom se ne možemo složiti i biti zadovoljni i da ne treba ništa raditi da se to promijeni". To nije stav islama.
Čovjek mora imati kondiciju, volju, nadu i vjeru u promjenu stanja. Ramazan je najava duhovne obnove. Škola koja se svake godine otvara povodom mjeseca posta, gdje mi doživljavamo praktični preodgoj i duhovno snaženje u svakom smislu. Vezano za okolnosti koje nas stišću, koje vrše snažan pritisak na nas, na neki način nam daju dodatnu snagu da obnovimo duh, da obnovimo vjeru, prijateljstvo, nadu u bolje. U svakom slučaju, ramazan je, kako je Božiji Poslanik kazao, cjelokupno dobro.
Onaj čovjek koji iskoristi to dobro, profitirat će, a onaj koji zanemari impulse ramazana i svega što nosi, na velikom je gubitku.
Bošnjaci su u Mostaru u podređenom položaju
Zbog pasivnog odnosa bošnjačkih političara u Mostaru, često ste izlazili, takoreći, iz vjerskih u političke vode jer, činilo se, da drugog izlaza nema. Šta biste im danas poručili?
- Bošnjaci u Mostaru, u političkom, a to znači i ekonomskom, zdravstvenom, sportskom i svakom drugom smislu su u podređenom položaju. Kao, postoji stariji
brat koji ima vlast i ti od njega zavisiš koliko će se on udobrovoljiti da ti da od tog kolača. Ja, uistinu, vidim nas, Bošnjake, ugrožene u svakom pogledu. Kod nas je, jednostavno, život zamrznut. Stoga, ovo je posljednji trenutak da mjerodavni, vlasti, i to na višim nivoima, a koji se s gradskim i kantonalnim vlastima ovdje, igraju kao s malom djecom, postave pitanje Mostara sasvim ozbiljno. Jer, Bošnjaci su ti koji gube ovdje i oni moraju imati instrumente zaštite. Stoga, bošnjački intelektualci i bošnjačke stranke u Mostaru naći će snagu koja će neovisno o partijskoj pripadnosti kreirati pravce koji garantiraju prosperitetan život Bošnjacima na ovim prostorima. Inače, vidimo kako se to razara i čemu vodi.
