Demokratska država nije prvenstveno država ovog ili onog naroda, ove ili one klase, ona nije oličenje ove ili one ideje, ne ovog ili onog religijskog ili političkog opredjeljenja i ne nekog poželjnog i diskriminiranog ljudskog habitusa i ličnog opredjeljenja, nego jednostavno država svojih građana, onih koji su na temelju činjenice da su ljudska bića koja prihvataju načela života u takvoj državi, a to je jednakost svih i njihovo međusobno poštovanje i saradnja na svim poljima i aspektima zajedničkog života.

Simbol slobode

U jednoj takvoj državi vi ste samo građanin i iz te činjenice proistječu sva vaša prava i obaveze. Ispred vas i kao bitna odredba vašeg bića i kao vaša kvalifikacija za status građanina ne stoji nikakvo prethodno obilježje, koje ste vjere, nacije, rase, političkog uvjerenja ili ljudske grupe koja ima posebne poglede na život i njima odgovarajuće potrebe bilo koje vrste, nego jedino da ste građanin svoje države.

Kao obavezu morate da poštujete institute suverenosti i zakone te države i da plaćate poreze i druge vrste davanja koja su neophodna za funkcioniranje sistema na kojem se ta država održava i da u svim oblicima svog djelovanja poštujete pravilo da ne činite ništa što izaziva vidljivu ili skrivenu štetu drugim ljudima koji sa vama zajedno žive, a kao pravo imate privilegiju da ste uistinu građanin, što znači da ste u svakom pogledu i u punoj mjeri jednaki sa svakim drugim građaninom svoje države i da niko od vas nema više prava ili bilo kakvo prvenstvo u bilo kojem pogledu kad je u pitanju odnos prema državi, kad je u pitanju javni interes i sve od čega ovisi život ljudi, od vas, izuzimajući onih izuzetnih prava koja je svaka ljudska zajednica odobravala kao privilegiju određenim ljudima i to ne kao pojedincima nego kao kategorijama, kao što su invalidi, slijepci, paralitičari, ljudi bez sluha ili moći govora i uopće onima kojima je, kako se u narodu kaže, sam Bog oduzeo nešto od ljudskih moći, a ljudi su dužni da im to nadoknade i ne zloupotrebljavaju manjak njihovih moći.

Osim toga, budući da je građanin centar i izvor svake vlasti u državi, taj status ga stavlja u poziciju da cijeli državni apart i sve službe javnog interesa služe osiguranju i primjeni prava, osobnog integriteta i integriteta imovine građana.

Dakle, ideal građanske države je bio ne samo izraz dugog projektovanja i hiljadugodišnjih traganja ljudskog uma za načinom realnog postojanja slobode u ljudskom društvu, a to traganje je osobito intenzivno bilo u zadnja dva stoljeća naše historije, tj. u modernom društvu, jer je ljudima jasno da je simbol slobode, koja je najviši cilj ljudskog organiziranog postojanja, osnovni zadatak i cilj svake historijske ljudske zajednice koja je proizašla iz razvoja moralnih principa na kojima počiva čovječanstvo.

Interesne grupe

Osnovna relacija u tom odnosu je relacija slobode i represije. Represija je nužna zbog osnovnog razloga ujednačavanja položaja i moći svih članova društva, dakle, ona proizlazi iz činjenice da se neki moraju odreći viška svojih stečenih, naslijeđenih ili uzurpiranih prava, a sloboda se sastoji u stalnom povećanju prostora samoodlučivanja. Logično je da se te dvije karakteristike ljudskog društva nalaze u odnosu koji pokazuje tendenciju suprotstavljanja, ali je logično i bitno, kao što je za moderno društvo karakteristično da sloboda u tom odnosu ima prvenstvo jer je konačni cilj ljudskog historijskog postojanja postizanje najvišeg mogućeg stupnja slobode naspram svake vrste represije.

Za nas se postavlja pitanje gdje smo mi u tom historijskom procesu, na kojem mjestu se nalazi koji stupanj i koji intenzitet ima razvoj slobode naspram razvoju represivnih oblika djelovanja koji proizlaze ne samo iz interesa države nego i iz interesa posebnih grupa unutar društva koje žele da kontroliraju društvene procese.  

Ono što je karakteristično za epohu u kojoj živimo jeste činjenica stalnog porasta moći države u odnosu na građanina. To znači da je forma, jer je država forma organizacije života, ustvari na neki način uzurpirala svoju sadržinu, tj. status i prava građanina i da ono što bi trebalo biti izraz slobode građana postalo predmet snažnog i često potpuno od građanina neovisnog i otuđenog djelovanja državnih institucija, odnosno interesnih grupa koje kontroliraju državni aparat.

U epohi je karakterističan stalni porasta moći države u odnosu na građanina

Svako nastojanje da se odredi položaj čovjeka i to čovjeka kao građanina, jer je u modernim demokratskim uvjetima života građanin osnovni način kako se čovjek javlja kao član jedne u državu organizirane ljudske zajednice, jer samo na taj način, a nikako kao podanik, klijent ili ovisnik, on osigurava svoj ljudski status i slobodu.

Zbog toga je ključni element razumijevanja stanja slobode u našem društvu upravo utvrđivanje prirode statusa građanina, njegovog realnog položaja i situacije u kojoj se nalazi, naspram svih drugih oblika u kojima se javlja politička volja za izražavanjem prava na vladavinu. Takva analiza je ključ za razumijevanje situacije našeg društva uopće, odnosno ona nam omogućava da nađemo mjesto koje naše društvo ima u topologiji historijskog načina postojanja ljudskih društava i stanja naše demokratije, ako ona uopće, osim u marginalnim aspektima, postoji u našoj zemlji.

Analiza mjesta našeg današnjeg društva u političkoj i socijalnoj topologiji i utvrđivanje kojem načinu mišljenja i epohi duhovnosti pripada, ono što se primjenjuje kao način mišljenja i vođenja našeg društva, primarni je zadatak naše nauke. Istina je da je jedan od vidljivih oblika represije koja je proizvedena kao način vođenja politike na našim prostorima upravo represija nad naukom i slobodnim mišljenjem, koje je osnova svake nauke.

Uništene su sve samostalne i slobodne institucije duhovnosti i nauke kao i sva društva koja su njegovala nauku i duhovne vrijednosti, ako nisu uništene, sve te institucije su svedene na transmisione instalacije putem kojih dominirajuća, tj. vladajuća misao i elita, dirigira društvenim procesima i načinima mišljenja.

Ako želimo odista da izađemo iz začaranog kruga u koji nas je uvela misao kojom dominira posebni i privilegirani interes, tada se moramo upustiti u kritičku analizu onog što smo nazvali toponomijskim položajem našeg društva i političkog sistema.