Zdrav sam. Dobro me služi zdravlje, mašala, ali se brinem jer na Balkanu još nismo shvatili da smo jedni drugima neophodni, kaže trener svih trenera Miroslav Ćiro Blažević u intervjuu za "Dnevni avaz". Uvijek atraktivan i težak sagovornik, Blažević s nemjerljivim iskustvom govori ne samo o sportu i nogometu nego i o politici i životu. Čak 29 puta je promijenio trenersku klupu, vodeći i reprezentacije Hrvatske, Irana, Švicarske, BiH te Kine (U21). S njim smo razgovarali o predstojećem Evropskom prvenstvu, ženama, političarima na Balkanu, presudama Haškog tribunala. Ovog 81-godišnjaka prvo smo upitali za zdravlje.

- Dobro sam. Odem malo u Švicarsku kod supruge, odem i na more, u Kraljevicu, krećem se po Zagrebu. Nije mi dosadno. Ne dam se godinama. Otimam se, pa koliko mogu. Još sam vitalan i nisam izlapio – kazao nam je popularni Ćiro.

Primitivni porivi

Jedan ste od rijetkih ljudi koje vole i poštuju širom Balkana, gdje se stalno nešto „kuha“, nikada nije mirno. Je li moguće pomirenje na ovim prostorima?

- Jako sam opterećen time i jako me tužnim pravi činjenica da mi nikako da shvatimo da smo jedni drugima neophodni, da se trebamo voljeti i slagati. Ni sa jedne strane ne bi se trebali javljati ovi primitivni porivi koji nas dijele. Svaki pojedinac treba napraviti neki svoj doprinos zajedništvu, a nikako antagonizmu, jer nam to ne dozvoljava da idemo naprijed.

Uvijek su političari krivi, oni nameću to raspoloženje i prenose ga na narod. Oni bi se uistinu trebali zamisliti kakva bi njihova doktrina vođenja države trebala biti. U interesu svih i prioritet je da se izmirimo i da idemo naprijed. Pa nećemo stajati ovako, tapkati u mjestu dovijeka.

Mnogo bure u regionu izazvale su i presude Haškog tribunala Radovanu Karadžiću, a naročito oslobađajuća Vojislavu Šešelju. Možete li nam reći Vaše mišljenje o tome?

- Haški sud ispao je smiješan, nije vjerodostojan. Izgubio je svaki autoritet. Istina je da se to itekako negativno odrazilo na narod, pogotovu na onaj koji je očekivao pravdu. Porodice žrtava su nezadovoljne, oni pate. Očekivali su satisfakciju, a nisu je dobili.

Niste se libili da komentirate o politici i političarima, a među njima imali ste i imate veliki broj prijatelja. Kakva je situacija danas?

- Političari su moji prijatelji i njima mogu u oči da kažem sve što mislim. Meni je Bog omogućio jednu poziciju slobodnog čovjeka i onda mogu svakome u brk da kažem šta mislim. Imaju ti ljudi čudnu osobinu i to je ustaljeno ponašanje u svim zemljama na Balkanu. U trenutku kada dobiju funkciju, misle da su postali pametni, face. Ma, nisi faca! Faca je Ćiro, koji je jednostavan, pristupačan. J… ga, ne mogu proći ulicom da me ne zaustave, ljube me, grle, slikaju. To je jer sam jednostavan, pristupačan. Ne znam kako oni ne shvaćaju da su tu radi naroda, a ne narod radi njih. Ma, i mi smo glupaci jedni obični, ne znamo nikako izabrati.

Ručak s Karamarkom

U kakvim ste sada odnosima s Tomislavom Karamarkom, predsjednikom HDZ-a? Bili ste veliki prijatelji, ali nedavno ste se požalili da vam se ne javlja otkako je na funkciji potpredsjednika Vlade Hrvatske?

- Jučer (u nedjelju, op. a.) izmirili smo se. Pozvao me na ručak. To je uredu, jer smo godinama bili prijatelji.

Pratite li sada političku situaciju u BiH? Vjerujem da ste bili uvučeni u taj vrtlog i dok ste vodili tuzlansku Slobodu, a naročito reprezentaciju naše zemlje?

- Da. Ja sam se pretvarao da sam na neki način i uspio izmiriti sve one ideološki suprotne strane. No, nažalost... Kratko je to bilo. Pozicija mi je bila dobra da mirim, što mislim da je ključ u svim društvenim segmentima u BiH. Dakle, pomirenje, suživot.

Da me nisu z……. s Portugalom, mogao sam ostati jako dugo i imati zapaženu ulogu. Jer, pobjednici su svi, a gubitnik neće da bude niko. Ja sam na kraju ispao gubitnik. No, kad umrem, u mojoj knjizi, u memoarima, svi će moći pročitati kako je došlo do sabotaže da sam ja ispao gubitnik. No, čitat će se, dušo moja, čitat će svi o sebi u Ćirinim memoarima...

Uveseliti napaćeni narod

Izgleda da političari ne znaju i ne mogu u potpunosti pomiriti strane na Balkanu. Može li to nogomet uraditi?

- Nikakve dvojbe nema da nogomet može pomiriti ljude. Zamislite koju privilegiju imaju reprezentativci da ovaj napaćeni narod mogu napraviti raspoloženim, veselim ili obratno da ih svojim rezultatima mogu više gurnuti u depresiju. Nogomet nije igra, to je jedan sociološki fenomen koji ne može niko ignorirati.

Jadan je muškarac koji misli da dominira nad ženom

Nikada niste skrivali svoju privrženost nježnijem spolu. Koliko su vam žene u krvi u 81. godini života?

- Žene su jedan fenomen. Jadan je muškarac koji misli da dominira nad ženom. One su kraljice svega, dominantne. Ćiro je naučio - uvijek u stavu mirno pred ženama.

Hrvatska može biti prvak Evrope

Najvažniji nogometni događaj ovog ljeta je Evropsko prvenstvo. Nažalost, BiH tu neće biti, koliko može Hrvatska?

- Ako Ante Čačić uspije stvoriti atmosferu, koja je, nažalost, sada kompromitirana, onda mogu biti prvaci Evrope. U toj reprezentaciji takav je koncentrat talenta da bi sve drugo, osim titule, bila demagogija. No, potrebno je da budu jedinstveni, ako bude imalo razdora, neće ništa napraviti.