REPORTAŽA : U Domu na Bjelavama - tuga, sreća, porodica pod jednim krovom

Naša djeca nikada ne zaborave gdje su odrasla

N. MANJURA

Foto: Kevro i Durmo: Zajedno odrasli, planiraju skupa ići u inozemstvo ( M. Kadrić )


Na adresi Bjelave 52 u istoimenom sarajevskom naselju smješten je Dom za djecu bez roditeljskog staranja od 1966. godine. 

Od osnivanja prije 118 godina do danas kroz vrata ovog doma prošlo je mnogo djece, različitih uzrasta, karaktera, životnih priča. Ostavljeni od bioloških roditelja, sreću, radost i nerođenu braću i sestre našli su upravo tu. Danas su rasuti po svijetu, neki su postali i slavni, neki ostali povučeni, ali su svi izrasli u jedno – čovjeka.

 

Teško i čudno

 

- Ljudi su čudo, pa našu djecu bez imalo pardona zovu siromasima, ostavljenima, siročađu... Veliki je to teret na leđima djeteta, ali mi učimo od njih, oni nam svojim primjerom pokazuju kako se treba nositi s problemima. Ja im često kažem: „Ono što te ne ubije, ojača te!“. I oni se vode time, bore se. Zajedno, jer su navikli jedni na druge. Diskriminacija i stigma nikad nisu prestale, samo su promijenile oblik, javno je mnijenje utjecalo na to da se djeca prihvate. Uvjeti stanovanja su se poboljšali, a ovi drugi idu mnogo sporije – kazao nam je direktor Doma Saudin Đurđević.

  • Đurđević: Bolji uvjeti stanovanja

    Đurđević: Bolji uvjeti stanovanja


O diskriminaciji i upiranju prstom mnogo bi mogao ispričati Zlatan K. koji je s bratom blizancem Damirom već dugo godina u Domu. Na početku je bilo čudno i teško, poslije se navikao. A onda...

- Tokom osnovne škole puno su me ismijavali, pokazivali prstom, govorili: „Eno siromaha s Bjelava“. Nije to lako, pogotovo za dječaka koji zna da je ostavljen. Ali, vrijeme učini svoje. U Domu se imaš kome vratiti, ovdje imaš više od 70 braće i sestara. Nestrpljivo sam čekao srednju školu i pripremao se na još gore, a desilo se suprotno. Lako sam se uklopio s kolegama. Kad mi je rođendan, oni mi kupe poklon, naprave neko iznenađenje. Tad sam se osjećao posebno. Hvala Sarajliću, Zekiću, Fikretu, Čardakliji, Mehmedoviću, znaju oni – ponosno nam priča Zlatan, koji se s bratom sprema za novu fazu – osamostaljenje.

Uskoro će prijeći u Kuću za mlade na Blagovcu kod Vogošće i, kako kaže, učiti šta je život.

- U Domu smo dolazili na gotovo, sve servirano, spremljeno. Sad je vrijeme da se počnemo brinuti o sebi, kuhati, peglati, uzgajati voće i povrće. I jedva čekam da vidimo kako je i to – s osmijehom govori Zlatan.

  • Zlatan K.: Spreman za novu fazu

    Zlatan K.: Spreman za novu fazu


Popravljaju neuspjehe

Na Bjelavama srećemo i Tarika Kevru i Azru Durmo. On student političkih nauka, a ona učenica srednje tekstilne škole. Imaju drugačiji plan od braće K. Nakon školovanja planiraju skupa u inozemstvo.

- Vrijeme je da se osamostalimo. Rasli smo s toliko braće i sestara, jer se mi tako gledamo. Sve smo ovdje imali – rekli su nam uglas.

A sve su im, naglasit će svako dijete iz Doma, pružile odgajateljice. One biju njihove bitke, hvale ih za uspjehe, kude i tjeraju da neuspjehe popravljaju. Jedna od deset odgajateljica, koja je na Bjelavama već 34 godine, je Behka Hrvat.

- Naša djeca odu, ali se uvijek vraćaju. Danas su formirane ličnosti, imaju svoju djecu, neki žive u inozemstvu, ali znaju gdje su odrasli. I to je nešto najradosnije, kada nam dođu u posjetu. Pogotovo oni koji su u Dom došli pravo iz porodilišta. Njima smo mi majke. Velika je to povezanost – ispričala nam je Hrvat.

  • Hrvat: Velika povezanost

    Hrvat: Velika povezanost


Prošla je godina bila veoma uspješna 

Dom se može pohvaliti s puno uspjeha i lijepih dana u prošloj godini.

- Zgrada je utopljena, zamijenjena je dotrajala stolariju, saniran dio krova. Pokrenuli smo Prihvatilište za djecu s ulice, uhvaćenu u skitnji i prošnji. Planiramo i male porodične domove realizirati do kraja godine, a posvetit ćemo se i hraniteljstvu – rekla je Hrvat.

Nisu nas zaboravili

Mnoga su djeca s Bjelava danas rasuta po svijetu, uspješna i vrijedna i nikad ne zaboravljaju gdje su odrasla, gdje im je dom.

- Rado se sjetim Ognjena Tomića, koji je završio režiju na Kembridžu (Camridge). Nije nas zaboravio nikada, čak je snimio igrani film o Domu. Odrastao je, ima porodicu, a uspio je pronaći svoje roditelje – kazao je Đurđević.

  • Dom za djecu bez roditeljskog staranja na Bjelavama: Proslavili 118 godina postojanja

    Dom za djecu bez roditeljskog staranja na Bjelavama: Proslavili 118 godina postojanja


Najviše se usvajaju djeca do pet godina starosti

Godišnje na Bjelave dođe oko 50 djece. Otprilike toliko ih i napusti Dom. Neki budu usvojeni, neki odu u hraniteljsku porodicu, veliki broj se vrati u biološku porodicu, a najmanji broj prijeđe u drugu instituciju. U Kantonu Sarajevo već postoji određeni broj hraniteljskih porodica koje su spremne prihvatiti djecu.

- Oko 15 posto djece s Bjelava godišnje bude usvojeno. Najčešće su to mališani do pet godina, rijetko se usvajaju starija djeca. Nažalost, najrjeđe se usvajaju djeca s poteškoćama u razvoju, posebnim potrebama ili hroničnom bolešću. Tako je valjda to u našem društvu. Mi nestrpljivo čekamo da zakon o hraniteljstvu dođe na red u Federalni parlament u martu. Naš cilj je smanjiti broj djece tako što će više njih boraviti u porodičnom miljeu, biološkom ili zamjenskom. Ipak, ključna je uloga države – kazao nam je direktor Đurđević.

NA VRH

Podijeli članak na