INTERVJU

Andrea Rauber-Sakser: Uložili smo milijardu KM, možemo dati još, ali…

Rauber-Sakser: Za više investicija neophodna je čvrsta vladavina prava (F.Fočo)

SEAD NUMANOVIĆ

12.4.2018

Vlada Švicarske, s nešto više od milijardu maraka, do sada je podržala reforme u Bosni i Hercegovini. Radi se o bespovratnim sredstvima i ta će se praksa nastaviti i dalje.

Do 2020. bit će donirano još oko 135 miliona KM u projekte ekonomskog razvoja i zapošljavanja, općinskih usluga, demokratske uprave, pravosuđa, zdravstva, saradnje s dijasporom, smanjenja rizika od katastrofa...

Nova radna mjesta

Kada su u pitanju švicarske investicije, ambasadorica ove zemlje u Bosni i Hercegovini Andrea Rauber-Sakser kaže da brojke variraju iz godine u godinu.

- Prošle godine zabilježili smo oko 70 miliona KM novih investicija. Radi se o ulaganjima malih i srednjih preduzeća. Tako su otvorene fabrike u Zvorniku, Maglaju te na Ilidži. Samo one zajedno zaposlile su najmanje stotinu ljudi.

Vidim potencijal za više investicija, ali za to je potrebno uvjeriti investitore da se u zemlji provodi vladavina prava.

Radi se uglavnom o firmama koje su ili u vlasništvu ljudi iz BiH ili su ljudi na istaknutim pozicijama porijeklom iz vaše zemlje.

Koji su najveći ili najčešći problemi koje švicarski investitori imaju u BiH? Korupcija?

- Mi svakog investitora upozorimo da ne smije dati mito. Da li nas oni poslušaju, ne znam. No, i oni znaju da bi za takvo nešto odgovarali u Švicarskoj i da su naši zakoni strogi. Također, same kompanije prema internim pravilima o usklađenosti strogo upozoravaju da se ne smije davati mito.

Koliko ljudi iz BiH živi u Švicarskoj?

- Procjene se kreću oko 60.000 ljudi. Ne možemo tačno reći brojku jer su neki od njih uzeli švicarsko državljanstvo.

Koliko se taj broj povećava na godišnjem nivou? Koliko ste radnih viza izdali prošle godine?

- Naši su zakoni u toj oblasti dosta striktni. Mislim da godišnje izdamo nekoliko hiljada boravišnih viza državljanima BiH, uglavnom na osnovu spajanja porodica. Oni koji ih dobiju, imaju pravo raditi ako hoće. Rade li to, to ne znamo.

Imamo i oko 700 državljana Švicarske, većinom bh. porijekla, koji žive u BiH.



Koliko se često susrećete s bh. političarima?

- Redovno. Kada ima razloga za to. Naprimjer, kada pokrećemo neki novi projekt, predstavljamo rezultate ili kada nešto zajedno trebamo riješiti. Razgovaramo i o stvarima koje su od općeg značaja za zemlju, tako npr. i o Izbornom zakonu BiH. Mi nismo direktno uključeni u pregovore, ali nadamo se da će političari u BiH postići dogovor kako bi se izborni rezultati mogli implementirati. To je bitno pitanje kako za stabilnost zemlje, tako i njen napredak.

Brine li Vas sigurnosna situacija u BiH?

- Naslijeđe rata još je prisutno, dosta je zaostalih mina, puno oružja i municije u skladištima i drugdje. Mi smo značajno zastupljeni u deminiranju i uništavanju viškova oružja. U okviru EUFOR-a imamo 20 vojnika. Raspoređeni su u Mostaru i Trebinu. I time pokazujemo našu opredijeljenost prema BiH.

Politički sistem Švicarske i BiH ima dosta sličnosti. Koliko se model uređenja Vaše zemlje prenosi na BiH?

- Ima dosta sličnosti, ali i bitnih razlika. Prema našem ustavu, sve ovlasti koje nisu precizno navedene da su u rukama države, prenose se na kantone, kojih je 26. Tako da se ministri obrazovanja, naprimjer, redovno susreću i razgovaraju šta treba uraditi kako bi se sistem unaprijedio i harmonizirao. Sada, kantoni u BiH žele vidjeti kako naši kantoni rade i šta se može primijeniti kod vas. Naprimjer, mi imamo konferencije kantona. One se organiziraju po različitim tematskim oblastima.

Imat ćemo tokom ove godine nekoliko posjeta iz bh. kantona, kantonima u Švicarskoj.

Također, puno radimo s općinama. Cilj nam je da pomognemo da što bolje upravljaju budžetskim sredstvima i strateški planiraju te da imaju što više investicija. U konačnici, naum nam je da ljudi u općinama žive bolje.

Nedostatak zajedništva

Šta smatrate najvećim problemom u BiH?

- Kako dolazim iz Švicarske i kako poredim dvije države, sve se svodi na to da nema razvijenog osjećaja pripadnosti ovoj državi. Mi u Švicarskoj imamo 26 kantona. Kroz historiju oni su sami došli do spoznaje da se trebaju ujediniti. Naprimjer, ja imam snažno razvijen osjećaj pripadnosti svom kantonu, ali sam vezana i za državu. To niko ne dovodi u pitanje. Razvili smo sistem stalnih konsultacija o bilo kojem pitanju i to učvršćuje našu snagu i jedinstvo. Razlog je što imamo većinu koja govori njemački, imamo dio onih kojima je maternji francuski, talijanski, ili romanski i u jednom takvom sistemu važno je štititi prava manjina te tražiti konsenzus i kompromise. To je bitno kako bi se zemlja držala na okupu.

Evo , na primjer, sada trenutno se u mojoj državi raspravlja da li se smije preticati s desne strane, a ne samo s lijeve strane. Vlada je započela proceduru konsultacija. Poslat je nacrt zakona partijama, kantonima, općinama, udruženjima koja su zainteresirana... Svako ko je zainteresiran, ima pravo poslati svoj stav.

Nakon što prikupi sve odgovore, Vlada će iste procijeniti te nakon toga uraditi prijedlog zakona.

Ako neko ne bude zadovoljan s tim prijedlogom, može zatražiti da se o svemu odluči na referendumu. Uvjet za to je i da sakupi 50.000 potpisa . On se može raspisati i do 100 dana od usvajanja zakona. Ako nema žalbi nakon 100 dana, zakon se automatski usvaja.

Kad govorimo o referendumima, imali smo i izjašnjavanja koja se tiču muslimana. Zabranjena je izgradnja minareta u Vašoj zemlji.

- Švicarska ima oko 8 miliona stanovnika. Nekih 25 posto ili više, stranci su. U velikim gradovima to se da primijetiti. Po meni, nažalost, postoje stranke u mojoj zemlji koje privlače glasače na platformi protiv stranaca, uključujući muslimane.

One su uspjele privući dovoljan broj glasova da zabrane minaret.

Znate, nije nikakva osobnost Švicarske da postoje političke stranke koje platformu grade upravo na tome. Mada su nam stranci potrebni kako bi se privreda dalje razvijala.

Te stranke rade na strahu da će nam „stranci oteti naša radna mjesta“. Ne mislim da one posebno targetiraju muslimane. One su protiv svih stranaca.

Željela bih spomenuti i slijedeće. U mojoj zemlji većinske su katolička i protestanska zajednica. Protestanska crkva u političkim debatama u Švicarskoj koristi model islama koji se prakticira u BiH, ističući njegovu umjerenost i liberalnost. U tom smislu prošle godine Švicarska protestanska crkva potpisala je Deklaraciju s Islamskom zajednicom BiH. U njoj se ističe potreba za dijalogom i razumijevanjem.


Sedam članova Predsjedništva  

- Imamo zajedno vladu i predsjedništvo države. I svake godine neki od ministara je i predsjednik države. Imamo i 26 kantona i 2.222 općine i naselja.

Ne smanjuje se pomoć BiH  

Švicarska je jedna od rijetkih država koja nije umanjila pomoć koja se izdvaja za BiH.

Do 2020. ova će država u našu zemlju uložiti novih oko 135 miliona KM.

Da sve bude u redu, brine se osoblje od oko 30 ljudi, koji rade u Ambasadi Švicarske u BiH.

To je jedna od najvećih ambasada ove zemlje u regionu.

- Mi smo stalno prisutni kod realizacije projekata koje podržavamo. Usko sarađujemo na svakom koraku, spremni da pomognemo u svakom momentu i da reagiramo da nešto ne krene u krivom smjeru. Istovremeno, vodimo računa da s novcem poreskih obveznika Švicarske ostvarujemo konkretne reformske rezultate . Uvijek naglašavamo da smo pouzdan i dugoročan partner BiH. Nismo mi od onih koji samo potpišu ček– ističe ambasadorica Rauber Sakser.

Posljednji rat u Švicarskoj je trajao sedam dana  

Zadnji put na teritoriji Švicarske ratovalo se 1847. godine. Tada je došlo do sukoba katolika i protestanata. Rat je trajao sedam dana!

Ambasadorica Sakser kaže da je to dovelo do formiranja Švicarske.

- Od tada nije bilo ratova na našoj teritoriji. Zajednički je dogovoren ustav zemlje koji je do sada tri puta revidiran u potpunosti. Posljednja revizija je urađena 2000. godine, a razlog tome je uglavnom što svaki naš građanin ima pravo zatražiti promjene Ustava, kroz instrument javne inicijative.

Na primjer, imali smo član Ustava koji je zabranjivao proizvodnju alkoholnog pića apsint. Pokazalo se da ta vrsta likera nanosi štetu organizmu, te su građani zahtijevali da se ustavom to piće zabrani. Naravno, takve uredbe već dugo se ne reguliraju kroz ustav – kaže ambasadorica Rauber-Sakser.

Traume rata su vrlo duboke  

- U avgustu 2016. godine stupila sam na dužnost. Iako sam dosta čitala o BiH, bila u ovoj zemlji i ranije, priče o ponovnom ratu su mi nepojmljive. Kao neko iz vana, ne vidim nikakve konkretne naznake da bi do toga moglo doći.

No, znam za te strane ovdašnjih ljudi. Mislim da je uzrok toga užasna trauma koju su ljudi prošli prije više od 20 godina. Takvo nešto će vas pratiti do kraja vaših života. Razumijem da se ta trauma onda prenosi na djecu, pa čak i unuke.

U Švicarskoj svojim prijateljima, ali i zvaničnicima onda objašnjavam da je bitno da nastavimo pružati podršku, održati prisustvo u EUFOR-u, ohrabriti BiH da napreduje k evropskim integracijama. Takvim pristupom međunarodna zajednica demonstrira odlučnost da se zlo od prije 20 godina više nikada ne ponovi.

Nisam se srela s predsjednikom RS Dodikom u skorije vrijeme  

- Dobila sam pozivnicu da prisustvujem obilježavanju 9. januara. Odbila sam je i objasnila zašto to činim. Smatram da bi bilo najbolje za budućnost ove zemlje da se svi slože o zajedničkim praznicima koje će obilježavati skupa.

Nakon toga nisam se susrela sa Dodikom. Zasad nismo imali konkretan povod za sastanak. Kada se potreba ukaže, neće mi biti problem da se s njim sretnem. Kao ni s bilo kojim drugim političarom ove zemlje – navodi ambasadorica Švicarske u BiH.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.