Bihacit je poseban kamen - svijetložut, mekan, izrazito čist, zrnast i gromljičast, a ime je dobio po Bihaću. Leži na ogromnim naslagama i zapravo ga ima jedino na tim prostorima. Zbog toga su od davnina stanovnici ove regije eksploatirali ovaj šupljikavi krečnjak koji je nastao u slatkovodnom tercijarnom bazenu Bihaća i njegove okolice.  

Tek izvađen iz zemlje, idealne je mekoće za obradu, a vremenom postaje čvrst poput mermera, što ga čini izuzetno otpornim na vremenske utjecaje.

Fasade i skulpture

Na bihacitu se zapravo može iščitati historija života na prostorima današnjeg Bihaća, koji gazi četvrti milenij. U dugoj historiji eksploatacije korišten je u arhitekturi kao građevinski ili dekorativni materijal u skulpturi i u više oblasti primijenjenih umjetnosti.

Počeli su ga koristiti još Japodi, pa Rimljani, o čemu govore brojne gradine, ranokršćanske i srednjovjekovne crkve, a tu su i bedemi Bihaća, nadgrobne ploče velikaša, osmanske građevine, čuveni krajiški nišani, interijeri i fasade raznih građevina, sve do skulptura.

Za vrijeme Austro-Ugarske ovaj lapor, mergel ili muljika stigao je u Mađarsku i njime su građeni parlament u Budimpešti, pa Bečka opera, Crkva svetog Stefana, ali i brojne druge građevine u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji...

Zahvaljujući bihacitu, šezdesetih godina prošlog stoljeća nastala je svjetski poznata kolonija kipara koja i danas u zidinama Starog grada Ostrošca okuplja najpoznatije ljubitelje i nasljednike Fidije i Mirona.

Izmijenilo je to sliku ovog kraja i znatno utjecalo na razumijevanje umjetnosti među Krajišnicima, a doprinijelo je i formiranju Umjetničke škole u Bihaću.

- Još od osmanskog perioda u Krajini se od kamena bihacita izrađuju i poznati krajiški nišani - nadgrobni spomenici. Taj tipični kamen, koji je pogodan za ovu vrstu oblikovanja, dobiva patinu za nekoliko godina i plastičnost reljefa koji se izradi. Onda je on čitava priča i tom nišanu daje veličanstvenost. A njih je danas puna Krajina - priča Bišćanin Enes Toromanović, koji skoro cijeli život izrađuje upravo takve nišane.

Buđenje sjećanja

No, bihacit, nekad internacionalno poznata sirovina, posljednjih godina počeo je padati u zaborav. Upravo to opredijelilo je kulturne radnike u Bihaću da izložbom ponovo ukažu na njegovu vrijednosti i da probude sjećanja na to gdje se sve koristio i šta je od njega građeno.

- Kako je to kamen koji je konstanta u vremenu, a kao da pada u zaborav, namjera nam je bila da postavkom izložbe „Bihacit, vrijeme u kamenu“ skrenemo pažnju na zapostavljenost bogatstva kojim obilujemo - kaže Adnan Dupanović, direktor Gradske galerije u Bihaću, koja je bila organizator izložbe.

 Na svim stranama svijeta

Umjetnici ukazuju da je šteta da se ostane samo na Koloniji skulptura „Ostrožac“ i njenim učesnicima, koji su u pola stoljeća njenog trajanja stizali sa svih strana svijeta i pronosili vrijednosti bihacita. A najbolje o njemu govori tradicija njegovog korištenja na skoro svim stranama svijeta.