O slučaju “Garaplija” za “Slobodnu Dalmaciju” su u septembru 2000. godine govorili i advokati Faruk Balijagić i Josip Muselimović, koje je Edin Garaplija, bivši agent AID-a, angažirao nakon što je poslije presude koja ga je poslala u zenički zatvor i to na 13 godina, shvatio da je žrtvovan od samog vrha bošnjačke politike. 

Rad bez naknade

Muselimović je u tom intervjuu suđenje Garapliji i njegovim kolegama ocijenio „procesom velikog rizika”.

- Ja sam se prvi put susreo s gospodinom Garaplijom i on je na mene ostavio poseban dojam. Nalazi se u izvrsnom psihičkom stanju i kao mlad, obrazovan čovjek ustrajat će u svojoj obrani, u dokazivanju svoje nevinosti i razotkrivanju nevjerojatnih zločina. Ovaj predmet je zaista nevjerojatna priča o našoj ne tako davnoj prošlosti. Naše sudjelovanje u ovom kaznenom predmetu bit će primarno u zaštiti ing. Garaplije, a zatim i u inicijalnom poticaju u stvaranju moderne pravne države.

Doktora Faruka Balijagića poznajem nekoliko desetljeća, imamo vrlo konkretnu i kolegijalnu suradnju. Njegova borba u slučaju „Garaplija“ je na ponos naše odvjetničke profesije. Nadam se kako će se osigurati sve pretpostavke za normalno održavanje sjednice Vijeća Vrhovnoga suda, a i nama braniteljima sigurnost u radu.

Morate znati da je ovaj kazneni predmet, s aspekta osobne sigurnosti, proces osobito velikog rizika. Konačno, predložio sam dr. Balijagiću da ovu obranu obavimo bez naknade, odnosno bez odvjetničkoga honorara. Naravno, on je to i prihvatio - kazao je 2000. za „Slobodnu Dalmaciju” advokat Muselimović.

Istovremeno, advokat Balijagić je tada najavio kako će protiv tadašnjih određenih sudija Doma za ljudska prava podnijeti krivičnu prijavu i to Haškom tribunalu „zbog pokušaja sprečavanja i zataškavanja ratnih zločina koje je počinila teroristička skupina Ševa”.

Dokument „Orao”

- Od pojedinih sudaca, predvođenih Matom Tadićem, zatražit ću razloge zbog čega su nastojali da ne dođe do obnove postupka. A prvo pitanje koje će biti upućeno prije otvaranja zasjedanja Vrhovnoga suda bit će upućeno Sulji Babiću - ostaje li kod optužnice koju je podigao Mustafa Bisić ili ne. Jer na temelju svega onoga što je u javnosti izneseno i svih bivših istražnih radnji, kao i onoga što smo kolega Muselimović i ja objasnili u našoj žalbi, Suljo Babić bi morao odustati od optužnice.

Inače, nedavno sam imao razgovor s predsjednikom Vrhovnoga suda Venceslavom Ilićem informirajući se o početku sudskog procesa. Među ostalim, zamjerio sam mu da je on, zajedno sa Suljom Babićem, čuo za dokument pod kodiranim imenom „Orao“, i da se nakon toga dogodila paljevina dokumentacije Izetbegovićeve tajne političke policije AID u zgradi tadašnjeg Ministarstva policije Federacije BiH.

Imao sam informaciju da će se taj požar dogoditi, odnosno da će se ići na uništavanje dokumentacije. Zbog čega to Venceslav Ilić i Suljo Babić nisu spriječili? Ilić mi je kazao kako će se on kretati u granicama kaznenog spisa i da ga ne interesira ta paljevina. Na to sam mu odgovorio da on i gospodin Babić nisu ni stolari, ni obućari, nego pravnici s najvećim pravosudnim pozicijama koje im je dao gospodin Izetbegović. Budući da su doznali i imali odluku Doma za ljudska prava, oni su morali izvršiti osiguranje i izuzimanje dokumentacije od Izetbegovićeve tajne političke policije AID. Na tu moju konstataciju ostao je bez riječi - tvrdio je Balijagić u septembru 2000. godine za „Slobodnu Dalmaciju”.

(Sutra: Kako je došlo do obnove postupka)