FELJTON O POLITIČKIM UBISTVIMA Za „Dane” 2000. godine (337)

Ispovijest Bakira Alispahića: Odbio sam Klarkovu ponudu da budem američki čovjek

E. D. A.
31.05.2018 16:00

U nastavku intervjua koji je 1. decembra 2000. godine ekskluzivno dao „Danima”, bivši ministar policije BiH i prvi direktor AID-a Bakir Alispahić govorio je o kampu za vojnu obuku koji je nakon što je potpisan Dejtonski sporazum osnovan na Pogorelici u režiji Iranaca za bosanske polaznike uglavnom radnike AID-a, vojne diverzante, pripadnike specijalnih jedinica MUP-a i Armije RBiH. Polovinom februara 1996. tadašnje jedinice IFOR-a i NATO-a za Evropu upale su u ovaj kamp i, osim osam Bosanaca, uhapsile i trojicu iranskih instruktora. 

Odlazak stranaca

- Zanimljivo je, tri-četiri dana prije napada na Pogorelicu, rahmetli Talijan (general Hajrulahović, op. a.), u ime Armije BiH, i ja, u ime MUP-a, potpisali smo sa generalom Wesleyem Clarkom Memorandum po kojem će najdalje do 16. februara ‘96. sa teritorije BiH otići svi "stranci", da bi istog tog dana (16. 2.), nevjerovatno i neočekivano, uslijedila i IFOR-ova akcija, baš u momentu kada su pripadnici MUP-a išli u obilazak Centra radi kontrole dogovorenog; IFOR ih je, kao što je poznato, tom prilikom i uhapsio.

Tako je bilo, a Pogorelica se danas i kod nekih naših ljudi nastoji, nažalost, predstaviti u vrlo negativnom kontekstu.

Nakon akcije IFOR-a, u kabinetu me ponovo posjetio upravo general Clark sa svojim saradnicima, a potom mi "u četiri oka" rekao kako bi se problem mogao prevazići, ali on očekuje moj jasan odgovor da ubuduće budem njegov (američki!) čovjek. Reagirao sam tada u skladu sa etikom profesije, istaknuvši kako je to nedopustivo, kako to, uostalom, nalaže dostojanstvo čovjeka na takvom položaju, te da bi vjerovatno i on, general Clark, tako postupio i tako gledao na te stvari.

  • Faksimil ekskluzivnog intervjua Bakira Alispahića od 1. decembra 2000. godine
    Faksimil ekskluzivnog intervjua Bakira Alispahića od 1. decembra 2000. godine

Svjetska prezentacija

Tada zaista nisam bio spreman na dogovore u vezi sa nekim uslovljavanjima, i mislim da sam donio dobru odluku.

Poslije Pogorelice, koja je doživjela svjetsku prezentaciju (kako iz čijeg ugla i kako sa čije pozicije), dolaze "domaći" problemi - jako brzo, vrlo grubo i veoma agresivno - govorio je Bakir Alispahić koji je kao ministar unutrašnjih poslova zbog afere „Pogorelica” bio hapšen, suđen i na kraju oslobođen na Vrhovnom sudu FBiH.

O Garapliji: Pokušali su me diskreditirati 

- Slučaj „Herenda-Garaplija” mogao bi se nasloviti i kao "Opet o meni". Jer, krajem juna '96. godine, kao što je javnosti poznato, Garaplija i ostali kidnapuju Nedžada Herendu upravo sa ciljem da iznude iskaz kojim bi pokušali diskreditovati moju ulogu u vrijeme rata na funkciji ministra i drugim zadacima, te ujedno kompromitovati i moje prve saradnike. I danas kada mislim o tome, ne mogu cijeniti drukčije već da je to bio nedopustiv metod zastrašivanja - način i okolnosti pod kojima su djelovali, njihov interes, sve.

A bili su, podsjetit ću, aktivni pripadnici AID-a, jedne ozbiljne i profesionalne institucije (tako je, barem, bila zamišljena i tako u početku oformljena), a ponašanje... Da nije opasno, bilo bi u najmanju ruku otužno. O ovom je slučaju, inače, toliko već govoreno i pisano (iz različitih uglova, na različite načine, u različitim interesima, sa različitim "istinama"), da zaista nema smisla niti svrhe i dalje "bogatiti" mišljenja i dokaze o tome. Treba to prepustiti pravosuđu, valjda će nekad i na to odlučnije i pravedno staviti tačku – kazao je Alispahić prije 18 godina o slučaju „Garaplija”.

(Sutra: O Nedžadu Ugljenu)

Oglasi

NA VRH