Jovanka (66) i njen tri godine mlađi brat Dragomir Stjepanović iz zaseoka Obarak u općini Bratunac žive u tuđoj kući u nehumanim uvjetima - sa dvije sijalice, jednom utičnicom, bez kupatila, frižidera i drugih najosnovnijih kućnih potrepština.  

Od glavnog puta Skelani - Fakovići do njihove kuće pet je kilometara makadama, od čega su dva kilometra veoma lošeg kolskog puta, koji teško savlada i terensko vozilo. U zaseoku Obarak, od prijeratnih 20 kuća, obnovljene su samo dvije i u njima žive samo dva povratnika od nekadašnjih stotinu mještana.

Jovanku smo sreli na lokalnom putu, ubrala je gljiva i krenula da ih proda u Skelane i Bratunac.

- Brat i ja primamo 120 maraka socijalne pomoći, a živimo od berbe šumskih plodova, koje potom prodajem za novac ili hranu. Uzgajamo povrće i imamo nešto stoke, ali to nije dovoljno ni za ono najosnovnije - kaže Jovanka.

Njen brat obolio je od tuberkuloze, a ni ona nije najboljeg zdravlja. Dok je Dragomir bio u bolnici, ona je ostala sama u planinskoj zabiti.

- Brinuo sam se kako će ona gore izdržati, ima li šta jesti. Pored zdravlja, želim da nam obnove kuću i da se ljudi vrate u selo – govori Dragomir.

Stjepanovićima najviše pomaže komšija Milojko Vilotić, koji živi u Užicu, doveze im brašno i druge potrepštine.

 Paketi od “Emmausa”

Nada Simić, direktorica Centra za socijalni rad u Bratuncu, kaže za “Avaz” da razgovaraju sa potencijalnim donatorima o tome da Stjepanovićima osiguraju barem montažnu kuću. Putem Međunarodnog foruma solidarnosti “Emmaus” iz Potočara brat i sestra dobivat će svakog mjeseca prehrambene i higijenske pakete. Dodaje da im na sve načine treba pomoći, jer iako su oboje osobe sa mentalnim smetnjama, vrijedni su i sami se bore za život.