EKSKLUZIVNO Otkriveno još dvoje djece

Ratni sarajevski konvoj: Kenan u Italiji pronašao rođaka Amera, koji se danas zove Luka

Braća Ljuša, Amer i Alen, imali šest i četiri godine kada su konvojem stigli do Italije, usvojeni u različite porodice, a nedavno stupili u kontakt s rođacim

Avaz.ba
06.09.2018 17:24

Kenan Hasanagić iz Sarajeva nakon dugih godina traženja nedavno je pronašao Amera i Alena Ljušu, svoje rođake koji su konvojem s još četrdesetero djece iz tadašnjeg Dječijeg doma „Ljubica Ivezić“ u Sarajevu evakuirani u Italiju.

- Moj rođak Amer sada se zove Luka, Alenu je ostavljeno njegovo ime – kazao je za „Avaz“ Hasanagić, koji nije bio previše raspoložen da priča.

Siročad rata

Ističe da je puno pričao ranije, dok je tragao za sinovima svog daidže, koji je poginuo u ratu. Za majku Amera/Luke i Alena ništa ne zna.

Hasanagić ne zna mnogo o svojim rođacima Luki i Alenu. Jedan je imao šest, a drugi četiri godine kada su odvedeni u Italiju. Ne govore naš jezik, nikad poslije rata nisu bili u Sarajevu.

- Oni žive u Lombardiji. U kontaktu smo, ali otežano, jer ja ne govorim italijanski. Alen je pogotovo zainteresiran za svoje porijeklo. Njih dvojicu odvojili su kod usvojenja. Usvojile su ih dvije različite porodice. Nisam imao priliku s njima pričati šta se i kako sve dogodilo. Nadam se da hoću. Najavili su da će doći u Sarajevo – kaže Kenan.

On se pojavljuje i u dokumentarcu „Siročad rata“, koji je prikazan u novembru prošle godine na italijanskoj televiziji RAI 3, a nakon toga nekoliko puta, prema riječima autora, italijanskog novinara Andree Oskari Rosinija (Rossini), na RAI 1, te je osvojio nekoliko nagrada.

- Film je imao i priličan utjecaj u italijanskoj javnosti i sada se razmišlja o nastavku istraživanja o ovoj priči – rekao nam je Rosini.

O sudbini 44 djece koja su uz pomoć Dječije ambasade Međaši krenula put Italije, mnogo se nagađalo, a malo znalo. U javnosti su se s vremena na vrijeme pojavljivale različite informacije, od toga da su djeca pokrštena, da ih je Katolička crkva uzela pod svoje, da su nasilu usvojena, preprodavana.

Istina je da je većina djece usvojena, ali sarajevski novinar Dario Novalić, koji je upravo zbog različitih priča i napravio dokumentarac „Ako gledaš ovo, mama“, ističe da na osnovu svega što je vidio, čuo te nakon razgovora s djecom, koja su danas odrasli ljudi, može samo zaključiti:

Kontroverzne i sumnje

- Bilo je mnogo buke ni oko čega. Izostala je zahvalnost italijanskoj državi i Katoličkoj crkvi za sve što su uradile za našu djecu. Oni su sretni, imaju svoje porodice, uspješni su ljudi.

No, u Italiji očito ne misle da je sve tako jednostavno. Navodi se da se uz priču o djeci iz Doma vežu kontroverze, sumnje, ali i nada da će se nakon 25 godina naći neko rješenje.

Navedeno je da je usvajanje djece, čak i onih koji su imali u Bosni biološke roditelje, počelo 1996. Odgovornost za patnje roditelja, bioloških i usvojitelja, dodano je, dijele i italijanske i bh. vlasti.

Vlast nema informacija

U Ministarstvu civilnih poslova, kako saznajemo, nemaju informacije o tome da se ovdašnja vlast ikad bavila ovim pitanjem. Nezvanično saznajemo da je za njih „sve u redu“.

- Djeca su organizirano krenula u Italiju – kazali su nam, ali na našu konstataciju da baš i nije bilo tako, nisu imali odgovor.

Iz Ministarstva za ljudska prava nikakav odgovor na naš upit o djeci iz Doma nismo dobili.

NA VRH