Globalna hegemonija Zapada na svom je izdisaju. Pred nama je period snažnih unutrašnjih građanskih nemira i sukoba. To je naprosto neizbježno!

Ne mislim da će građanski rat koji će zadesiti zapadnu Evropu, a njegove će se posljedice osjećati širom zapadne hemisfere, pa i dalje, biti sličan onim balkanskim iz devedesetih godina prošloga stoljeća. Ali je ozbiljan sraz s krvavim ishodima neizbježan. To će se desiti u narednih 20, najkasnije 30 godina, tvrdi u ekskluzivnom razgovoru za „Dnevni avaz“ mladi belgijski historičar Dejvid Engels (David).

Masovne migracije

On se ovakvim stavom pridružio rastućem broju zapadnoevropskih intelektualaca koji šalju uznemirujuće poruke. 

Svoje tvrdnje Engels temelji na „zapanjujućim sličnostima Evrope danas s onima iz vremena prve Rimske republike“, ali i vremenom pred sami početak Prvog svjetskog rata.

- Kao historičar antičkog doba, ne mogu a da ne uočim brojne analogije izmeću današnjeg stanja Zapada i onoga u Rimskoj republici u 1. stoljeću nove ere.

Masovne imigracije, pad nataliteta, socijalne podjele, tehnokratija, sve starija populacija, eksplozija javnog duga, gubici davno ustanovljenih vrijednosti i uvjerenja, terorizam, asimetrični ratovi, raspad tradicionalnih porodica, nagli porast kriminaliteta, populizam, sve to Rimsku republiku je odvelo u socijalni raspad, nasilje i građanski rat.

Postoji opasna etnička i socijalna tenzija. Ona je toliko izražena da se naprosto da opipati. I to svuda na Zapadu. Kada razgovarate s ljudima u Marseju, Briselu, Dizeldorfu ili Birmingemu, svuda vidite da žive u strahu, a možda i nadi da smo na samoj ivici „velikog sudara“ koji će biti izuzetno nasilan, ali i ljekovit.

Identičan osjećaj bio je i pred sam početak Prvog svjetskog rata – kaže on.

Ističe i da širom zapadne Evrope prevladava dojam da su neodržive stvari ovakve kakve jesu. Bilo da se radi o političkoj učinkovitosti, migracijama ili socijalnim diobama.

- I svuda se bilježi ogroman i opasan rast kriminaliteta, zločina iz mržnje i terorizma koji izaziva iznenađujuće visoku stopu onih koji su spremni uzvratiti i osvetiti se.

To posebno pogoduje ekstremističkim političkim opcijama koje se pojavljuju kao jedina snaga kadra „ponovo uspostaviti vladavinu zakona“.

A nemojte ispustiti iz vida neporecivu činjenicu da je svuda po zapadnoj Evropi naglo porasla prodaja naoružanja.

Dakle, na samoj smo ivici potpunog haosa – navodi Engels.

Od Ukrajine do Balkana

Precizira i da pod termin „zapadna Evropa“ misli i na područja van EU, od Ukrajine, preko Moldavije, do zapadnog Balkana i Turske.

Upitan jesu li svi ti izazovi o kojima govori doveli do snažnog rasta populizma na Zapadu, on ističe da se radi tek o „pojednostavljenoj reakciji na brojne unutrašnje kontradikcije modernog svijeta“.

- Bilo da se radi o internacionalizmu, ultraliberalizmu, multikulturalizmu, globalizaciji, političkoj korektnosti, populizam je samo negacija svih ovih dešavanja.

Meni taj fenomen, barem za sada, izgleda kao sterilni odgovor. On samo kritizira stanje, ali ne nudi nikakva realna rješenja. Većina populističkih pokreta Evrope nema ama baš nikakav politički plan.

No, od ove ocjene izuzeo bih centralnu Evropu. Fides u Mađarskoj i PiS u Poljskoj u suštini nisu klasične populističke partije, već više konzervativci s velikim iskustvom u vladanju - kaže dalje naš sagovornik.

Pojašnjava da su populisti „osveta za transformaciju demokratije u oligarhiju“.

- Ovi će pokreti u konačnici najvjerovatnije biti katalizator predstojećeg raspada političkog sistema Zapada kakav sada vidimo. I neće utjecati na obnavljanje Evrope. Naravno, ne isključujem mogućnost da neke od ovih stranaka i pokreta prežive predstojeći krah zapadne Evrope.

Evolucija počela

Engels dalje objašnjava da je preduvjet za to tješnja saradnja na evropskom nivou između ovih snaga. Navodi da je ta evolucija već počela i da bi mogla okončati tako što će populisti možda čak postati jedan od stubova evropskog identiteta i stabilnosti.

- Ali to je moguće tek nakon što prebrodimo proces građanskih nemira i političkog preoblikovanja. Dakle, za nekih 20 godina – kaže on.

Upitan hoće li ratovi zahvatiti samo zapadnu Evropu ili se preliti šire, kaže da nema jednostavnog odgovora. Objašnjava da je na sceni puno faktora koji se ne znaju dovoljno.

- Period snažnih građanskih nereda je prosto neizbježan! I to zbog primarno unutrašnjih razloga. Ali sukobe može pokrenuti i nešto što bi se „skuhalo“ izvan Evrope, poput konflikta s Rusijom, kao i sve veće tenzije u odnosima s Kinom.

Evropi predstoji period dugotrajnih nemira i nestabilnosti. To će samo po sebi imati utjecaja na globalnu situaciju i ohrabrit će neke globalne igrače poput već spomenute Kine, ali i Indije, da budu još utjecajnije, kako moć Zapada pada – kaže Engels.

 Evropljani žele autoritarne režime

- Zapadnoj Evropi slijedi dugotrajni period endemične nesigurnosti u područjima velikih gradova i gusto naseljenim oblastima. To znači da će ti dijelovi biti prvo suočeni sa situacijom da će im siromašna predgrađa, s visokim stepenom migrantske populacije, postati teritorij gdje se ne ide jer vlasti nemaju kontrolu nad njima. Oni će biti izvor stalne nestabilnosti, nesigurnosti, zone kriminala i nasilja. Države će, naravno, nastojati onda sačuvati kontrolu nad gradskim centrima, industrijskim zonama, saobraćajnicama, infrastrukturom i, naravno, naseljima gdje žive bogataši.

Većina ostatka stanovništva usmjerit će se prema političkim i vjerskim policijama koje će ratovati među sobom u stalnom polugrađanskom ratu.

S obzirom na trenutnu političku paralizu Evrope, situacija će postajati sve gora i gora. Ekonomsko propadanje Evrope odrazit će se na to da se jača socijalna podijeljenost društva, što će samo dodatno potpaliti sukobljavanja.

To će dovesti do toga da će se obični ljudi okrenuti prema onima koji zagovaraju autoritarnu Evropu. I nema veze što će to skupo koštati svakog građanina. Oni će zahtijevati obnovu vladavine zakona, reda i stabilnosti.

Skrećem vam pažnju na to da je već sada 41 posto Francuza spremno podržati autoritarnu vlast ako će ona osigurati temeljitu reformu države. Nekih 59 posto ispitanika voljno je vodstvo države predati nekome ko nije izabran na izborima. A samo 8 procenata ispitanih smatra da građani aktivno kontroliraju političku moć.

Dakle, to je kraj demokratije kakvu poznajemo – govori nam Engels.

Evropska država jedini je odgovor 

- Izgradnja jake evropske države jedina je nada koju zapadna civilizacija ima ako se želi oduprijeti prijetnjama kineske hegemonije, eksploziji afričke populacije i islamističkom ekspanzionizmu.

Balkan ima budućnost, u tom kontekstu, samo kao dio jake političke evropske zajednice.

EU će se suočiti s teškom krizom identiteta u narednih nekoliko decenija. Nakon predstojećih građanskih nemira i sukoba, ona će biti ili zamijenjena nekom drugom evropskom strukturom ili će biti pregažena novim konzervativnim pokretima koje ćemo uskoro vidjeti – kaže Engels.

I on navodi da nema daljnjeg proširenja Unije ako će novopridošli sa sobom donijeti probleme s kojima se Zapad već sada neuspješno bori.

- U svakom slučaju, neizbježna dezintegracija zapadne Evrope pogodit će, ovako ili onako, sve na Starom kontinentu, bilo da jesu ili nisu u EU. Države s netaknutim ili homogenim kulturnim identitetom vjerovatno će bolje proći nego one koje takve nisu – zaključuje naš sagovornik.

Nemoguće je muslimane očistiti iz Evrope

- Ne mislim da se muslimani Evrope suočavaju s istinskim holokaustom.

Demografska dinamika, barem u većim zapadnoevropskim gradovima, jasno ide naruku islamu. Naprosto je nemoguće provesti sistemsko čišćenje i progon muslimana iz Evrope.

Ali, bojim se uspona različitih oblika antimuslimanskog nasija, kao „odgovor“ na islamski terorizam.

To je jedan od razloga zašto se populisti vraćaju i zamajavaju mase nostalgijom 19. stoljeća, tvrdnjama da će obnoviti bijelu hrišćansku Evropu. Takvo što je izuzetno opasno.

Bez kulturološkog i političkog kompromisa s muslimanskom manjinom (koji su većinsko stanovništvo mnogih evropskih velikih gradova), Evropa nikada neće naći izlaz iz predstojećeg haosa. Ova činjenica je ili neprihvatljiva ili veoma teško prihvatljiva za brojne konzervativne stranke širom Evrope, ali, jednostavno, alternative nema.

Tvrdim i ovo: kompromis s islamom mogao bi čak biti od koristi konzervativnim hrišćanima. Ako ni zbog čega drugog, ono u teoriji je mnogo više zajedničkih stvari kod pripadnika obje vjere nego onih koje ih razlikuju