Dvadesetogodišnja Adrijana Đulabić iz Tuzle, po struci frizerka, šest mjeseci nakon što je dobila diplomu, odlučila je svoju sreću pronaći u Njemačkoj. Nakon diplomiranja pokušala se zaposliti u struci u rodnom gradu, ali kada je shvatila da bi radila za minimalnu plaću, odustala je.
- Nudili su mi da radim za pet KM dnevno u salonima, to je stvarno minimalan iznos - kaže Adrijana.
Bez odmora
Nije željela gubiti vrijeme i ubrzo se zaposlila se u jednom lokalnom kafiću. Imala je plaću 600 KM, ali samo dva slobodna dana u mjesecu.
– Sjećam se da sam jednom radila 25 dana u mjesecu bez odmora, bilo je strašno naporno. Kada bih došla kući, samo bih legla i ne bih imala vremena ni za šta - priča Adrijana.
Nakon dva mjeseca rada u kafiću dala je otkaz. Njena sestra, koja živi u Njemačkoj, pozvala ju je da dođe kod nje. Nije imala šta izgubiti, spakovala je kofere i otišla u Vilingen-Šveningen, gradić u blizini Švarcvalda. Na početku, bilo je veoma teško, nije dobro govorila njemački jezik i nije uspjela pronaći posao.
– Bila sam očajna, čak sam pomišljala i da se vratim u Bosnu - iskreno nam govori Adrijana.
Poslije mjesec i po situacija se promijenila. Dobila je posao u fabrici koja izrađuje metalne dijelove za autoindustriju. Svaki dan od Šveningena do Geisingena, gdje se nalazi fabrika u kojoj radi, putuje 25 kilometara. Kada radi prvu smjenu, njen dan počinje u četiri sata.
Lagan posao
– Radim na pregledu dijelova od metala. Moj je posao da pronađem greške na metalu. Zadovoljna sam, posao nije težak – kaže Đulabić.
U firmi gdje ona radi kolege su joj uglavnom Rumuni i Turci. Atmosfera na poslu je prijatna. I za šefove Adrijana ima samo riječi hvale.
– Na početku, slabo sam govorila njemački jezik i bilo me strah da ne napravim grešku, ali šefovi su se trudili da mi pomognu da što prije naučim posao i sretna sam zbog toga - ističe ona.
Adrijana često radi i noćne smjene, ali to joj ne predstavlja problem. Dnevno radi osam sati za mjesečnu plaću od oko 1.500 eura. Za osam mjeseci u Njemačkoj Adrijana je uspjela zarađivati za unajmljivanje stana, ali i sebi kupiti automobil.
- Prezadovoljna sam kvalitetom života u Njemačkoj, oko 1.000 eura mjesečno mi je potrebno za životne troškove - kaže Adrijana.
Da je ostala živjeti u Bosni, radila bi po cijeli dan za minimalnu plaću, živjela s majkom u roditeljskoj kući, kao većina njenih vršnjaka, i samo bi mogla sanjati o stvarima koje sada sebi može priuštiti.
- Ponekad me uhvati nostalgija za domovinom i majkom koja je u Bosni, ali opet bih isto uradila - naglašava ona.
Naći bolji posao
Adrijana planira i raditi na sebi, usavršavati njemački jezik i možda prijeći u neku firmu s višom plaćom. A do tada, Adrijana uživa na obroncima Švarcvalda i čistom planinskom zraku, za razliku od Tuzle, u kojoj je imala slabu perspektivu.
