MANIFESTACIJE Neobične priče iz Gorskog Kotara i Banije

Kako su Napoleon i mladoženje iz Bosne utjecali na voćarstvo u Hrvatskoj

U mom kraju najbolje rađa upravo francusko i bosansko voće, kaže Đorđe Dokmanović, voćar kolekcionar iz sela Vukelići pored Moravice

B. GRGIĆ

Dokmanović s voćem francuskog i bosanskog prijekla


Neobične voćarske priče na ovogodišnjoj manifestaciji “Cernik 2019” ispričali su nam voćari iz dva kraja Hrvatske, s Banije i iz Gorskog Kotara. Na manifestaciji posvećenoj očuvanju starih autohtonih sorti doznali smo da su Bosna i Francuska imale presudan značaj na razvoj voćarstva u susjednoj državi. Đorđe Dokmanović, voćar kolekcionar iz sela Vukelići pored Moravice u Gorskom Kotaru, kaže da u njegovom kraju najbolje rađa upravo francusko i bosansko voće.

- Kad je Napoleon osvajao naše krajeve, za njim je išla grupa stručnjaka, veterinara, agronoma, majstora raznih profila. Nosili su plemke francuskog voća i prekalemljavali naše voćke. Nakon Napoleona, na scenu su nastupili željezničari, jer u Moravici skoro svi rade na željeznici. Oni su svaki put iz raznih krajeva Bosne donosili kalem grančice, plodove ili sadnice raznog voća - govori Dokmanović.

Bilo je, kaže, i odvažnih Bosanaca koji su se zaljubljivali u djevojke iz Gorskog Kotara i, da bi se pokazali dobrim i vrijednim domaćinima, donosili su plemke svog voća.

- Tako se mi zimi, a zime su u Gorskom Kotaru surove, grijemo uz čajeve, kompote i rakiju od bosanskog voća ili zaslađujemo pripravcima od francuskih krušaka ili jabuka. Zbog toga smo ovako vrijedni, ponosni, sposobni i otporni - rekao je Dokmanović.

  • Stjepan i Stoja Rakasović uzgajaju i ohridske dudove

    Stjepan i Stoja Rakasović uzgajaju i ohridske dudove


I Stjepan Rakasović, stari voćar iz Petrinje na Baniji, priznaje da je Bosna na njega imala presudan značaj i u voćarskom i u životnom pogledu.

- Oženio sam se Stojom, koja je tada bila među ljepšim djevojkama u Šipovu. Nas dvoje smo i danas među najvećim proizvođačima čuvene jabuke đulabije ili kruške makarije, koja se jede isključivo skuhana. Otišli smo i korak dalje pa uzgajamo i ohridske dudove. Voćarstvo ne treba znati za granice, a u našem slučaju ni za hemiju. Sve ovo što proizvodimo je čisto, neprskano i zdravo – ističe Rakasović.

Ljuta slavonska paprika na obroncima Kozare

Od ove godine, voće i povrće iz Like, s Korduna i Banije te iz Moslavine, Slavonije, Zagorja i Međimurja naći će se i u Lijevče polju i Potkozarju. Za to je zaslužan Željko Blagojević, vlasnik eko-imanja na obroncima Kozare te direktor Kulturnog centra Gradiška, poznatog kao ustanova u najvećem cvjetnjaku.

- Probat ću na obroncima Kozare gajiti i ljutu slavonsku papriku, narandžasti paradajz, bamiju i mnogo toga. Zbližili su nas staro voće, povrće i cvijeće - kaže Blagojević.

NA VRH

Podijeli članak na