Za razliku od mnogih koji ovih dana intenzivno razmišljaju o odlasku u “obećanu” Evropu ili su već otišli, bračni par Vanina (38) i Miljan Terzić (43) iz Bijeljine razmišljali su drugačije.
Nakon 16 godina, koliko je Vanina živjela u Norveškoj, a Miljan skoro osam godina, ovaj bračni par sa četvero djece odlučio je prije nekoliko godina da se vrati u Bijeljinu. U septembru prošle godine otvorili su privatni vrtić - Klub za djecu predškolskog uzrasta “Čarolija”.
Prirodna odluka
Vanina je po struci odgajatelj. Osnovnu, srednju školu i fakultet završila je u Norveškoj, gdje je i radila kao odgajateljica u vrtiću. Norveški jezik joj je kao maternji, u Bijeljini daje časove norveškog i sudski je tumač za norveški jezik.
Po povratku u Bijeljinu, Terzići su izvjesno vrijeme, kako kaže Vanina, uživali u malo dužem godišnjem odmoru da bi porodična odluka konačno bila donesena. Otvorili su vrtić.
- Bila je to za nas prirodna odluka. Djeca su naša svakodnevica, jer imamo četvero djece. Naš najstariji sin Mihailo (17) pohađao je prvi razred u Norveškoj, Andrea (14) i Helena (12) tamo su bile u vrtiću, dok je najmlađa Anđelija (8) rođena ovdje – objašnjava.
Kapacitet “Čarolije” je osamdesetero djece, a trenutno ih imaju pedesetak. Objekt su Terzići u potpunosti renovirali i investirali su značajna sredstva u to.
Moral i porodica
- Osigurali smo 250 kvadrata prostora u objektu za boravak djece, ali imamo i veliko dvorište. To je naš najveći adut kad je u pitanju ova djelatnost - kaže Vanina.
Miljan Terzić po struci je saobraćajni tehničar, ali je u Norveškoj radio kao moler.
Na pitanje šta ih je ponukalo da se vrate, Terzići uglas kažu da je prevagnula ljubav prema domovini.
- Željeli smo da nam djeca ovdje odrastaju. Mnoge vrijednosti su ovdje bolje posložene u smislu moralnih i porodičnih odnosa. Imali smo mi tamo dovoljno sredstava za život, ali nas je povukla nostalgija - kažu Terzići.
Norvežani ne mogu zamisliti dan bez boravka u prirodi
- Mnogo je toga sličnog u obrazovnim programima Norveške i Bosne i Hercegovine. No, u Norveškoj se mnogo više pažnje poklanja boravku na otvorenom. To je njihova svakodnevica, jer su oni zaljubljeni u prirodu. Njima je nepojmljivo da dijete jedan dan ne provede u prirodi. Kod nas djeca malo vremena provode vani, iako je psihički razvoj direktno uvjetovan i razvojem motorike – kaže Vanina.
