DNEVNIK Ferhat Ljuca, pripadnik Federalne uprave civilne zaštite

Ljudski život ništa ne može nadoknaditi

Gledam djecu i razmišljam koliko ih u životu čeka uspona i padova, a toga nisu ni svjesni, mada je možda i bolje što nisu

Avaz.ba
18.05.2019 16:03

Ljuca: Po cijelu noć radimo na terenu

Subota, 11. maj

Pronašli tijelo nestale osobe

Redovno ustajanje u 5.30 sati i spremanje za posao iako je neradni dan, ali radimo kao i svaki drugi dan. Prethodnog dana sam dobio nalog da se intenzivira potraga za nestalom osobom na području Sarajeva, timovi koji će učestvovati su obaviješteni da trebaju u bazi biti u 7 sati, dok je oprema spremljena već u petak. Od 8 do 15 sati radimo potragu zajedno s kolegama iz GSS-a i ostalih učesnika, koja je danas bila uspješna, pronašli smo tijelo nestale osobe. 

Po povratku u bazu pravim izvještaj koji sam završio do 18 sati i poslao nadređenima. Poslije provjeravam informacije o nestaloj osobi u Srebrenici. Navodno je viđena u Doglodima kod Sarajeva. Saznajem od nadređenih da i sutra trebam raditi na ovome.

Nedjelja, 12. maj  

Timovi u pripravnosti   

Ustajem u dva sata poslije ponoći. Još nije svanulo. Spremam se i odlazim zajedno s kolegom u Doglode da provjerim informaciju od jučer, navodno je viđena ženska osoba koja izgledom liči nestaloj kako oko 4.15 sati hrani pse lutalice na relaciji Doglodi - Azići pa je to potrebno provjeriti.  

Zaista oko 4.30 sati u svitanje nailazi žena s cekerima, prilazim joj i gledam je, ali, nažalost, ne radi se o osobi koju tražimo. U povratku kući razmišljao sam kako je danas dan za odmor. Međutim, oko 12 sati dobio sam nalog da se timovi stave u pripravnost povodom najavljenih obilnih padavina u Krajini i području Maglaja i nizvodno. Odmah počinjemo s pripremama.

Ponedjeljak, 13. maj  

Sirenu za opću opasnost nisam čuo od rata  

Redovno ustajem u 5.30 sati, spremam se za posao, u 7.20 sati sam u bazi Azići, završavam nedovršeno od jučer. Kiša pada, nikako ne prestaje. Odmah se sjetih 2014. godine i prirodne katastrofe. U 8.30 sati dobivam nalog da pakujemo opremu za spašavanje na vodi, opremu za ispumpavanje vode te da obavijestimo timove da oko podne krećemo ka Sanskom Mostu, jer se tamo očekuje izlijevanje rijeka te je potrebno preventivno djelovati. Spremamo opremu i oko stotinu ljudi koji će ići kao pomoć lokalnoj zajednici. Ostatak ljudi šaljemo u Usoru, jer je tamo potrebno djelovati, rijeke se izlijevaju te su poplavljena određena područja. 

U Sanski Most stižemo oko 19 sati, postavljamo kamp, šaljemo ekipe da rade odbranu od poplava, ekipa za spašavanje na vodi obilazi kritična područja, radimo evakuaciju stanovništva po potrebi. Gradska sirena se oglašava svaka dva sata, opća opasnost, nisam je čuo od rata. Cijelu noć radimo. Nema spavanja ni za koga. Najbitnije mi je bilo da se čujem sa suprugom i da znam da su dobro. U Sarajevu je vrijeme stabilno, slaba kiša pada.  

Utorak, 14. maj  

Vijest o dječaku iz Begovog Hana me rastužila

Zora sviće. Nekako je lakše, bar se bolje vidi gdje smo, šta smo, ali i vodostaj raste. Voda zapljuskuje vrhove nasipa, očekujemo najviši vodostaj oko podne, iščekujemo šta će se desiti. Tokom cijele noći su punjene vreće s pijeskom, postavljane su brane na kritičnim područjima. Telefoni zvone cijele noći kao da je dan. San nas ubija, polako postajemo umorni. Pumpe ispumpavaju vodu, ali samo održavamo nivo da ne poplavi objekte jer je Sana u porastu i kroz kanalizacione šahtove voda izbija u gradu. Nastavljamo raditi, oko 10 sati dobivamo dobre informacije.  

Vodostaj Sane stagnira, ne raste, dobro je. Sada samo da prestane padati kiša i počne opadati vodostaj. Tome se nadamo jer ćemo moći malo spavati. Vijest o dječaku iz Begovog Hana me rastužila i kažem da je to najgore što se desilo tokom ovih poplava. Sve ostalo se može namiriti, ali to ne. Tužno.

Vodostaj počinje da pada lagano, što nas raduje, dobivamo ručak. Nakon nekoliko dana imamo vremena jesti.

Na terenu ostaju ekipe s pumpama, a ostali večeras idu u Sarajevo. Sutra idu na ispomoć u općine Doboj-Jug i Usoru. Ovdje tokom noći radimo u smjenama na ispumpavanju vode u poplavljenim područjima. Kiša prestaje padati. U 11.30 sati idem na spavanje. U krevetu nakon dugo vremena. Kolega ostaje dežurni rukovodilac. 

Srijeda, 15. maj  

Odlazimo kućama na odmor

U šest sati ujutro budi me telefon. Poziv iz FOC-a, postavljaju određena pitanja o stanju na terenu. Odmah krećem na teren. Vodostaj je u velikom opadanju, nadam se da ćemo kući danas. U toku dana planirani su sastanci s lokalnim komandantom za vanredne situacije, obilazimo teren te konstatiramo da večeras nema potrebe za našim angažmanom na ovoj lokaciji i da možemo povući opremu i ljude s terena. U 18 sati krećemo ka Sarajevu u bazu Aziće. Stigli smo u 22.30 sati te napokon odlazimo kući na odmor.

Četvrtak, 16. maj

Slobodno vrijeme s djecom

U bazi Azići sam oko osam sati ujutro s kolegama raspremao i čistio opremu koju smo koristili. Pravim plan za naredne dane i izvještaj o angažmanu naših jedinica u prethodnim danima. 

U 16 sati odlazim kući na odmor. Provodim slobodno vrijeme sa svojom djecom. Gledam ih i razmišljam koliko ih u životu čeka uspona i padova, a toga nisu ni svjesni, mada je možda i bolje što nisu.

Petak, 17. maj

Mnogo lakše prethodnih dana

S kolegama pravim plan današnjih aktivnosti. Jedna od njih čišćenje opreme koju smo koristili, a nismo stigli jučer završiti. Danas radim u bazi, mnogo je lakše nego prethodnih dana. Osim toga, pravimo izvještaje za dešavanja u poplavama vodeći računa o pojedinostima. Nadam se da će ovaj dan proteći mirno. 

Komentari

NA VRH