IZ RUBRIKE SAMO U BiH Sav apsurd sistema oslikan u državnoj komisiji sa 11 zaposlenih

Umjesto da od koncesija prihoduju milijarde, njihov nerad nas košta milione maraka

Tako će biti sve dok imamo 14 zakona o koncesijama i 14 komisija za koncesije

Mirela KUKAN
02.06.2019 13:47

Više od 20 godina izmiču nam ogromni prihodi

Davanje u zakup prirodnih bogatstava, kojima barem naša zemlja ne oskudijeva, jedna je od najneuređenijih oblasti, iako bi mogla donositi milijarde maraka koristi.  

Nije novost da nam svih poslijeratnih godina ogromni prihodi izmiču uprkos tome što svi znaju da nam, kada bismo pametno koristili svoje vode, šume, rude, te brojne druge resurse i infrastrukturne projekte, ne bi ni trebali silni krediti kojima smo zadužili i buduće generacije. 

Konkursi dugi 11 godina

No, prema svemu sudeći, do daljnjeg u ovoj oblasti neće ni biti nikakvih novosti, barem ne pozitivnih. I tako će, vjerovatno, biti sve dok imamo 14 zakona o koncesijama i 14 komisija za koncesije (na nivou države, entiteta, kantona i Distrikta Brčko).

Sistem izdavanja koncesija izuzetno je kompliciran - patentiran samo u BiH. Isprepleten je među brojnim resornim ministarstvima, komisijama, poreznim institucijama, a samim tim i pogodno tlo za raznorazne mahinacije, posebno na entitetskim i kantonalnim nivoima. Ipak, zadržat ćemo se na državnom.

Sva apsurdnost, naime, ogleda se u slici Komisije za koncesije BiH sa sjedištem u Banjoj Luci koja je, umjesto po punjenju državnog budžeta, poznata po njegovom basnoslovnom trošenju za - svoj (ne)rad.

Državna komisija postoji već 14 godina i nikada nije izdala nijednu koncesiju, a za to vrijeme, tačnije punih 11 godina, traju stalne trakavice s imenovanjima njenih članova.

- Konkursi za imenovanje članova Komisije raspisuju se još od 2008. godine, kada je istekao mandat Đoki Slijepčeviću, traju po dvije-tri godine i još nijedan nije okončan. Posljednji konkurs završen je prošle godine tako što Parlament BiH nije prihvatio prijedlog Savjeta ministara za imenovanje novih članova - kaže za „Avaz“ zamjenik predsjednika Komisije za koncesije BiH Milomir Amović.

Plaće, naknade, zakup

Posljednji u nizu konkursa bio je završen 2016. godine, a Vijeće ministara BiH tek lani je predložilo imenovanje sedam članova: Zorana Đerića, Milomira Amovića i Borislava Vukovića iz RS, Mirsada Džaferovića, Antu Matića i Dragana Milovića iz FBiH te Adnana Adilovića iz Brčkog.  

Prijedlog je pao u Parlamentu i trenutno Komisija za koncesije BiH broji četiri člana, nema predsjednika, a ima zamjenika predsjednika - Milomira Amovića. Uz njega su članovi još Đoko Slijepčević, Ante Matić i Mensur Šehagić. Mjesečno za njihove plaće, s ostalim prinadležnostima, ode najmanje 3.500 KM po članu. Iz budžeta BiH.

- Svim članovima Komisije mandati su istekli, trojica članova su na vlastiti zahtjev prošle godine penzionisana, a od trenutnih članova uslove za penziju stekli smo Slijepčević još od 2008. godine i ja s krajem 2018. godine - iskren je Amović.

  • Amović: Gubici su veliki, krivi su oni koji upravljaju državom
    Amović: Gubici su veliki, krivi su oni koji upravljaju državom

Komisija u stručnoj službi ima i četiri državna službenika te još tri uposlenika. Ukupno za njihova i primanja članova Komisije te propratne troškove samo u 2018. godini otišao je skoro milion, tačnije 986.000 KM, a prema ranije objavljenim informacijama, ove godine budžet im je i povećan za hiljadu maraka.

- Oko 70 posto budžeta troši se na plate i naknade zaposlenima, a ostatak za zakup prostora i tekuća održavanja. Zaposleni u Stručnoj službi obavljaju svakodnevne tekuće stručne i tehničke poslove za Komisiju. To su javne nabavke, održavanje, izrade planova, izvještaja, praćenje propisa, usklađivanje podzakonskih akata i sl. Članovi Komisije, izuzev programa i izvještaja te poneke inicijative za dodjelu koncesije, nemaju drugih regulatornih aktivnosti. Plate članova Komisije su oko 3.200 KM bez dodataka za minuli rad – potvrđuje nam u svojoj izjavi Amović.

Jedino odobrenje propalo 

Na upit jesu li u Komisiji za koncesije BiH ikada išta uradili što im je u primarnom opisu poslova, kaže da je jedina dozvola koju su izdali bila odobrenje Studije izvodljivosti za izgradnju autoputa na Koridoru 5C, ali koju nije prihvatila Parlamentarna skupština BiH.

- I taj projekat nije išao na koncesiono finansiranje. Sve ostale inicijative za dodjelu koncesija koje su nam pristigle, proslijeđene su nadležnim ministarstvima, ali od Komisije nije zatražena saglasnost za eventualno pokretanje pregovora o dodjeli koncesija - navodi Amović.

Kaže da je teško procijeniti koliki su ukupni gubici zbog nezaključivanja koncesionih ugovora, ali lično smatra da se postojeći kapaciteti koji su građeni prije donošenja Zakona o koncesijama trebaju uvesti u koncesione okvire i zaključiti ugovori o koncesiji. To je, ističe, Komisija i sugerirala skoro svake godine Vijeću ministara.

- Teško je procijeniti koliki su gubici, ali je sigurno da su veoma veliki – potcrtava, a na pitanje ko je za to kriv, Amović decidirano odgovara:

- Oni koju upravljaju državom.

Šansa u turizmu i poljoprivredi

- Prirodne resurse treba racionalno koristiti. Koncesije u prirodnim resursima mogu biti opravdane jedino u sektoru turizma i poljoprivrede, da se pod određenim uslovima ti resursi stave u funkciju. Tu bi se dosta moglo uraditi na razvoju - smatra Amović. 

Puteve i željeznice dati pod koncesiju, a ne hidropotencijal

Amović je zagovornik da se infrastruktura u BiH treba graditi koncesijama.

- Transportna infrastruktura je kičma razvoja svake države i zato smatram da se putevi i željeznice trebaju ubrzano graditi, a najbolji način bi bio koncesioni model uz kombinaciju s javno-privatnim partnerstvom.

To iz razloga što veliki dio putnih i željezničkih pravaca nije komercijalno i finansijski isplativo potencijalnim finansijerima (koncesionarima), ali je itekako ekonomski isplativo državi zbog drugih posrednih benefita koje će društvo imati. Iz tih posrednih benefita država može kroz javno-privatno partnerstvo koncesionaru pokrivati eventualne gubitke na neprofitabilnom projektu. To bi se posebno odnosilo na željeznice u BiH i glavne koridore autoputeva kroz BiH.

Danas se kod nas transportna infrastruktura gradi iz kredita, a hidropotencijal daje na koncesije, što smatram potpuno pogrešnim. Trebalo bi obrnuto - Amovićev je stav. 

Nikad riješeno Buško jezero

  •  Buško jezero: Livno i Tomislavgrad dobivaju tek mrvice od eksploatacije
    Buško jezero: Livno i Tomislavgrad dobivaju tek mrvice od eksploatacije

Pitanje koncesije za korištenje akumulacije u Buškom jezeru koje se nalazi u BiH, a za proizvodnju struje eksploatira ga Hidroelektrana (HE) Orlovac u Hrvatskoj, izgrađena sedamdesetih godina prošloga stoljeća, i dalje je jedno od otvorenih između dvije susjedne zemlje.  

Prema odranije poznatim informacijama, „Elektroprivreda Hrvatske“ (HEP) već dvije decenije od Buškog jezera ubire stotine miliona eura. Istovremeno, naknada koju HEP plaća bh. općinama Livno i Tomislavgrad manja je od dva miliona eura godišnje.

- Ako je prosječna godišnja proizvodnja HE Orlovac oko 353.000 MWh, a koncesiona naknada 0,0055 KM po proizvedenom KWh (prema tarifama u RS), to znači da su gubici milionski. Zašto je to tako, teško je odgovoriti, ali je činjenica da Komisija svake godine podsjeća Savjet ministara BiH na ovaj i slične probleme koji su neriješeni - potcrtava Amović. 

Prepisati od Španaca, Portugalaca, Grka

Milomir Amović ima rješenje.

- Treba samo vidjeti kako to drugi rade, Španci, Portugalci, Grci, sjesti za sto, utvrditi strategiju i prioritete, bez vlastitih sujeta, sitnih politika i otvoriti se prema svijetu – iskren je Amović.

Činjenice o Komisiji za koncesije BiH

14 godina postoji

0 koncesija izdala

1 milion KM godišnje ode za njen (ne)rad

Komentari

NA VRH