Perspektiva priključenja šest država zapadnog Balkana Evropskoj uniji postaje sve neizvjesnija.

Dojam je promatrača da su sve države našeg regiona, osim Srbije, ulasku u EU bile bliže prije pet, pa čak i 10 godina, nego li su danas. 

Zašto je tako?

Proces dozlaboga birokratiziran

Proces prilagođavanja potencijalnih članova uvijek je bio dozlaboga birokratiziran, pa samim tim mukotrpan. Sada, s sve većim populizmom i fobijama prosječnih stanovnika EU, on je sve neizvjesniji. To je jedna strana medalje.

Druga je da su procesu odlaganja napretka prema EU presudno kumovali akteri unutar šest zapadnobalkanskih država. Svi su oni, u manjoj ili većoj mjeri, samo deklarativno bili za to da proces ide što brže, a faktički sabotirali ga na svakom koraku.

Iz tog perioda, a stanje je danas samo gore, izrodila se ona krilatica po kojoj se „mi (EU) pretvaramo da se oni reformiraju, a oni (ZB) se pretvaraju da provode reforme“. Ta jednostavna, cinična istina sada dolazi na naplatu. 

Niti stvarnih reformi na Balkanu ima, a EU se sada mora reformirati iznutra, niti ima volje da se u tom procesu iko istinski bavi Balkanom i tjera ove što smo ih „demokratski izabrali“ da rade svoj posao. I tako godinu za godinom. Zadnjih dvije decenije, barem. 

Ideja priključenja ovog dijela Evrope Evropskoj uniji davne 1999. bila je primamljiva i mnogo je reformskih koraka napravljeno kako bi se približili toj željenoj realnosti. 

U BiH je napravljeno puno kompromisa koji su dali temelje za nadu da bi ulazak u EU mogao biti ostvaren relativno brzo.

U zenitu euforije zbog reformskih iskoraka 2004. godine, jedan je ovdašnji, lokalni političar „lijeve“ provinijencije, poznat po iznimnoj narcisoidnosti, najavio ulazak BiH u EU 2014. godine, na dan 100. godišnjice od izbijanja Prvog svjetskog rata.  

Prošlo je 15 godina od te izjave, a BiH je najdalje od EU.

EUforija je ustuknula pred Eutanazijom.  

Percepcija i imidž EU rastuće postaju negativni

Sama EU je sve nepopularnija. Ljudi se prisjećaju birokrata i emisara iz Brisela koji su tada predstavljali Evropsku zajednicu, a da čestito nisu znali ni gdje su. Prisjećaju se brojnih „crvenih linija“ koje je ista ta EU glat pregazila i izbrisala, nakaradnih rješenja i jalovih rasprava koje su trajale danima i mjesecima, da bi se od svega naprasno odustalo...

Percepcija i imidž EU rastuće postaju negativni. Narativ je da „nas oni nikada nisu ni htjeli“. I Unija je svojim potezima dolivala ulje na vatru. Svuda po regionu. 

Birokratija je prekrila ideju i suštinu EU. Unija je nastala kao plod razmišljanja pametnih ljudi kako da spriječe izbijanje novog rata.

I u tome je uspjela. Evropa živi najduži period mira u svojoj historiji. Sada, kao da je prosječnom stanovniku tog bloka mir dosadio.

Balkan, pak, u stanju je potencijalnog novog rata već dvije decenije. Tenzije, stalna kriza, nemar, nerad i neodgovornost konstanta su. Stotine hiljada ljudi napustilo je ovaj apsurdistan. Mnogi su čekali da EU postane realnost i u ovom dijelu Evrope. Kada se to nije desilo, odlučili su postati dio EU. 

Taj se proces intenzivira iz godine u godinu i proporcionalan je daljoj birokratizaciji Unije i kontraverzama koje siju populisti u njoj. 

Evropska komisija u prošlom sazivu objavila je da neće biti proširenja u njenom mandatu. Žan-Klod Junker (Jean-Claude Juncker), kao njen predsjednik, taj je stav iznio na osnovi činjeničnog stanja. Niti jedna zapadnobalkanska država ni tada, a još manje sada, nije bila spremna za ulazak.

Pred kraj mandata njegove komisije, on je izašao s više nego ambicioznim planom prijema prvih država već 2025. godine. I kao glavne kandidate za to imenovao je Srbiju i Crnu Goru. To je razbjesnilo zvaničnu Podgoricu koja već 17 godina radi na svom evropskom putu i najviše je odmakla. Stavljanje u isti koš s Srbijom koja istinski ne želi u EU, bilo je ravno teškoj uvredi. 

Najmanje loša perspektiva ovog regiona

Iako je Junker sigurno imao dobru namjeru, efekti njegovog istupa su bili i ostali negativni.  

Crna Gora je ponižena jer je prednost dobila Srbija koja bi samo s Rusijom u šta god, nego s Zapadom u bolji život. Ostalim državama – Do BiH do Kosova faktički je poručeno da nemaju šta tražiti. I sada smo tu gdje jesmo.  

EU, kakva god bila, najmanje je loša perspektiva ovog regiona.  

Mi, sami sa sobom, prije ili kasnije opet ćemo se dohvatiti pušaka. Rusija, Turska ili neko treći su i daleko, grcaju u vlastitim problemima i traže mjesto pod suncem. Amerika je predaleko i nema aspiracija primati bakanske države. Niti su ikada imali. Niti će imati.

Sve izglednije postaje da Balkan nikada neće biti dio EU.

Ako je tako, šta nas briga! Mi se moramo izboriti za sistem i principe funkcioniranja EU. A onda odlučiti da li to „krunisati“ ulaskom u EU ili „jordamiti“ dok briselske birokrate obilaze oko nas i mame nas.

Otvoriti um i vrata

- Zapadni Balkan je vrlo važan za Evropsku uniju. To je Evropa i zato ću što je moguće više podržavati snažne odnose između zapadnog Balkana i EU - izjavila je medijima nova predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lejen (Leyen).

Ona je, razgovarajući s novinarima nakon što je izabrana na ovu poziciju, istakla da se reforme moraju sprovesti, ali i da „vrata i um moraju biti otvoreni za zapadni Balkan“.

Bure baruta s kratkim fitiljem

Bivši komesar za proširenje EU Johanes Han (Johannes Hahn) u jednom od svojih obraćanja izjavio je i da je najteži zadatak (bio) zapadni Balkan, gde je dovoljna samo jedna varnica. 

On je rekao da za zapadni Balkan, ali i sve druge južne i istočne susede EU važi - ili će Unija izvoziti stabilnost ili će uvoziti nestabilnost.

- Dovoljna je varnica i sve je u plamenu. Dugoročno pomirenje u regionu može se postići samo kroz evropsku perspektivu – rekao je Han.

Austrijski kancelar Sebastijan Kurz (Sebastian), ne jednom je isticao da je Balkan „bure baruta s kratkim fitiljem“.