U Trebinju je danas sahranjen Zdravko Čečur, jedan od igrača zlatnog doba sarajevske Bosne i legendi grada podno Leotara. Prema želji porodice i u skladu sa situacijom zbog pandemije koronavirusa, Čeča je sahranjen u krugu najbližih prijatelja i rodbine iz Trebinja. 

Sahrani, nažalost, nisu mogli da prisustvuju ni Čečini sinovi Saša i Davorin, koji žive u Puli, odnosno Zagrebu.  

U ime Grada Trebinja, cvijeće na Čečin grob je položio Mijat Šarović, potpredsjednik Skupštine  Trebinja.

Značajna ličnost

Prema Šarovićevim riječima, otišao je čovjek, jedna od značajnijih ličnosti Trebinja.

- U skladu sa situacijom i stanjem u kojem se nalazimo vezano uz pandemiju koronavirusa i u skladu sa odlukama Štaba za vanredne situacije, značajna ličnost našeg Trebinja Zdravko Čečur ispraćen je na vječni počinak u najužem krugu prijatelja i rodbine. Da je mogao da kaže, mislim i da bi Čeča rekao da bude sve ovako, da tako treba - istakao je Šarović.

Ko nema uspomena nije ni živio

Podsjetimo, u jednom od intervjua koje je dao za naš list čuveni Čeča je rekao da „ko nema uspomena nije ni živio“. A Čeča ih je zaista imao mnogo. Bio je prije svega čovjek koji je volio život i ljude i nije ih dijelio prema vjeri i naciji, nego, kako je volio da kaže, prijateljstvu. 

Voli je svoje Trebinje, gdje je odrastao, ali i Sarajevo, gdje je živio jedno vrijeme i igrao za zlatnu Bosninu ekipu. Volio je druženja pored Trebišnjice u svom Trebinju, gdje je često znao ugostiti svoje prijatelje, prije svih kuma Davorina Popovića, zatim Mirzu Delibašića, Varajića...

Čeča je posljednjih godina živio u Domu penzionera u Trebinju, a bolovao je od raka prostate, od čega je operiran dva puta. Nažalost, bolest, kada smo posljednji put razgovarali, već je uzimala sve više maha i mogao se naslutiti kraj. Čeču su malo prije nego što je počelo sve s pandemijom koronavirusa na našim prostorima, posjetili i sinovi sa suprugama, učinivši ga neizmjerno sretnim, kao da su znali da im je to posljednje viđenje na ovom svijetu.