Tuga se danas, poput crnih oblaka nadvila nad Tuzlu, slobodarski grad u kome je agresorska granata ispaljena sa Ozrena ubila 71 osobu, više stotina teško ranila i osakatila, pretežno mladih ljudi. Od tog nezapamćenog zločina prošlo je 25 godina. Danas su u gradu soli tekle suze, kao rijeka.

Žalost je velika i u tri gračaničke porodice. Jer, tog predvečerja na Kapiji smrtonosni projektil je oduzeo život i rođacima, dvadesetogodišnjacima Nihadu i Arminu Šišiću, studentima prve godine Ekonomskog fakulteta u Tuzli te izbjeglici iz Doboja, Gračanki Elmi Brguljak, također studentici prve godine Ekonomskog fakulteta u Tuzli.

Danas, na Dan šehida, posjećeno je šehidsko mezarje na Redžićima. Ljudi se došli i Fatihu proučili i Šišićima, zajedno s njihovim roditeljima i rođacima, kao i Elmi Brguljak.

Malo prije zalaska sunca pored dva mezara su bili i Nihadov brat Edin (otac Ahmet je umro prije pet godina), te otac ubijenog Armina, Fadil Šišić. Za razgovor nisu više imali snage. Isplakali se 25 godina, ali žal ostaje vječna. U kuće im dolaze komšije, prijatelji i rodbina da se podsjete na Nihada i Armina, dva cvijeta gračanička.

Uz desnu obali rijeke Sokoluše, gradonačenik Gračanice Nusret Helić, danas je zajedno sa porodicom položio cvijeće na spomen-obilježje simbolično nazvano „Mensur i Hava“.

Na tom mjestu, 3. aprila 1994. godine, dok je bilo utihnulo granatiranje grada sa Ozrena, sjedili su i kovali plan o ženidbi, odnosno udaji. Voljeli su se Mensur i Hava, a onda je granata doletjela sa vrleti zlogasnog Ozrena i na mjestu ubila dvoje mladih, zaljubljenih Mensura i Havu. Ubili su njihov san o ljubavi, životu, sreći.

Na kraju, na sjeveru Gračanice, na pravoslavnom groblju još jedna gračanička rana. Ovdje je ukopana dvogodišnja djevojčica - Ivana Đorđević. Nju su 25. avgusta 1992. godine pogodii i usmrtili geleri granate sa Ozrena dok se igrala pred svojom malom kućom. Doskora se nije znalo za njezin grob, pa su dobri ljudi iz Gračanice pronašli malu humku i sazidali grob, nek se zna gdje leži ubijeno dijete.