"Dnevni avaz" donesi vam zanimljiv tekst s "Yugopapira" koji je izvorno objavljen u časopisu "Ven" 1990. godine. Tekst govori o osnivačkom skupu "Saveza reformskih snaga Jugoslavije" na Kozari, stranke koju je osnovao tadašnji premijer Jugoslavije Ante Marković. Autor teksta nudi zanimljivu analizu ističući da Marković u tom trenutku predstavlja opciju razuma i mira u Jugoslaviji, dok bi dolazak nacionalnih stranaka na vlast, prema njemu, značio i odlazak u rat, što se nažalost ispostavilo tačnim. Međutim, autor je pogriješio u procjeni kada je rekao da će većina građana izabrati put i politiku Ante Markovića. Podsjetimo, na prvim izborima 1990. Savez reformskih snaga je u svim jugoslovenskim republikama imao katastrofalan rezultat, dok je na izborima u BiH u novembru te godine stranka osvojila oko 9 posto glasova.

Nimalo slučajno, premijer Ante Marković izabrao je Bosnu i Hercegovinu, preciznije Kozaru, kao mjesto gdje će obavijestiti javnost o formiranju stranke reformskih snaga Jugoslavije.

I do sada, u više navrata, Bosna i Hercegovina pokazala se kao najveći zagovornik očuvanja jedinstva Jugoslavije, i to u vremenu kada su nabujale nacionalne i separatističke struje u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i na Kosovu.

Oko 100.000 ljudi okupljenih na Kozari frenetičnim aplauzom pozdravilo je premijera i njegovu namjeru da formira stranku s kojom će ići na izbore i boriti se za očuvanje Jugoslavije.

Dok se sabraća u domovini žestoko svađaju, sa svojim nacionalnim liderima na čelu, koji stalno prijete da će pripadnicima drugih nacija ratom nametnuti demokratiju, prijete nekakvim mačevima, nekakvim strojnicama, dotle su Jugosloveni koji rade u Zapadnoj Evropi pohrlili u svoju nesretnu domovinu da kažu da su Jugosloveni.

U moru izjava raznoraznih stranačkih lidera i republičkih političara, koji više liče na ratničko urlikanje, govor Ante Markovića je, u tom kontekstu, izgledao kao konačni glas razuma ili kao gogut goluba mira među lešinarima rata.

I dok ostali jugo-političari prijete promjenom granica, širenjem nacionalnog životnog prostora, osvetom, što sve skupi nudi budućnost preklanih vratova, dotle premijer jedini nudi bolji život kroz ekonomske reforme i uprkos dezintegrativnim faktorima ostvaruje itekako primjetljive rezultate, kao što su obaranje inflacije, stvaranje slobodnog tržišta, povećanje defiznih rezervi, smanjenje inostranog duga, itd.

Govor na Kozari ohrabruje i budi nadu da Jugosloveni nisu poludjeli i da će radije krenuti za čovjekom koji nudi razum i bolji život, nego za maloumnim nacionalnim vođama, koji će nas sigurno uvući u rat ako osvoje vlast.

Dakle, Jugosloveni, sudbina je u vašim rukama.

I za kraj, gdje se krije jedna opasnost za Markovićev blok reformskih snaga?

Naravno da će se mnogi, a naročito političari iz trenutnih vladajućih garnitura, koji gube pozicije, pokušati prikloniti Markovićevoj stranci. No, Marković i ljudi koji su oko njega trebalo bi da znaju da sa istrošenim i kompromitovanim političarima ne smiju ići na izbore. Ne smiju takve ljude stavljati na svoje liste, jer ih je građanstvo do guše sito.

Bar što se tiče ljudi iz BiH koji bi bili na tim listama, već su neke vijesti procurile, i ako ti ljudi zaista budu na listama, izgubit će Markovićevi reformisti.

Tekst: J. Prelo (Ven)