Ispunjena je posljednja želja Beograđanina Drage Dimića, koji u gradskom groblju Kolijevke u Goraždu sada počiva pored svoje kćerke Dušanke Vujasić. 

U suzama su ga ispratili članovi porodice i prijatelji, kao i Goraždani koji pamte doktoricu Dušicu, kako su je zvali, heroinu koja je nakon početka općeg napada na grad odlučila da ostane sa svojim sugrađanima.

Dva kamena

Doktorica Vujasić sa suprugom Zvonkom u Goraždu je živjela od 1983. godine. Radila je kao stomatolog u Domu zdravlja, gdje ju je zatekao rat, a iz Goražda nije željela otići. 

O doktorici koja nije željela napustiti svoje pacijente te o Peri Daciću, koji je ubijen zbog toga što je kroz teritorij pod kontrolom VRS evakuirao ranjenike iz Goražda, snimljen je i film „Heroji bitke za ranjenike“ autora Aleksandra Reljića.

Dušankin otac Drago u filmu je pojasnio zašto je promijenio odluku da njen kovčeg izmjesti u Beograd i otkrio da će, zajedno sa suprugom Ljubicom, i on jednog dana biti kraj Dušanke u gradu u kojem žive „divni, dobri ljudi“.

- Gdje mi je Dušica radila, gdje je poginula, gdje je sahranjena, tu neka joj se kosti odmaraju. A nas dvoje smo donijeli odluku, s lijeve strane i desne, dva kamena i da se napravi mjesto za urne - kazao je Drago u filmu „Heroji bitke za ranjenike“.

Bila trudna

Svoju odluku saopćio je i delegaciji iz Goražda, koja ga je prije četiri godine posjetila u Beogradu. Dušanka je poginula u 37. godini, tokom jednog u nizu granatiranja Ratne bolnice, zajedno s kolegom Hasanom Imamovićem. Bila je u šestom mjesecu trudnoće. 

- Ovdje sam prije svega zbog pacijenata i ljudi ovoga grada. I drago mi je što sam s njima i što mogu pomoći ljudima u svakom pogledu, i kao stomatolog, i u drugim domenima. Ostat ću s njima. Bilo je prilike da sam mogla otići iz ovog grada, i sada ima mogućnosti za to, ali želim biti s njima - kazala je tokom rata novinarima.

Ime doktorice na spomen-ploči

Ime doktorice Vujasić danas se nalazi na spomen-ploči na zidu Kantonalne bolnice u Goraždu, uz imena Hasana Imamovića, Muhameda Pašića, Sabine Pašalić, Mehmeda Živojevića, Alije Kurtića, Satka Ćosa i Nizama Halilovića, ljekara i medicinskih radnika koji su položili živote obavljajući u najtežim vremenima svoj častan i human poziv.