INTERVJU SEDMICE

Gradimir Gojer otvoreno za "Avaz": Političke vođe stalno unose strah u narod

Kako je Krleža rekao: „U toru je jako toplo, ali mnogo smrdi“. To je situacija u kojoj se nalazi i BiH

Piše: Razgovarala: Nerma Ajnadžić
  • Gojer: Na ulicama Sarajeva više ne vidim radost

    Gojer: Na ulicama Sarajeva više ne vidim radost

    Foto: Arhiv


Ključni problem BiH u ovom trenutku je potpuna zapuštenost države, posebno na ekonomskom planu.

Možda je za mene najznačajnija stvar to da mi, jednostavno, nemamo nikakvu strategiju kako izići iz političkog kruga u koji su zapali odnosi unutar BiH. Ovo je u intervjuu za „Avaz“ rekao Gradimir Gojer, pisac, reditelj, teatrolog, političar.

Nulta snaga

- S druge strane, materijalni položaj svih građana ove zemlje je sve lošiji. Naravno, tu je i nenajavljen gost, a to je tragična situacija s koronom. Čini mi se da ni na tom planu ova država ne djeluje, ne samo konzistentno, već ni separativno, ne djeluju ti segmenti BiH kada je u pitanju borba protiv korone. Nevjerovatno je da jedan kanton, i to glavni, Sarajevski, već mjesecima nema ministra zdravstva, a bukti korona. Tu vidite da država kleca, pada na koljena. Pojedinci vode kolo, a nema jedinstvene državne politike BiH – kaže Gojer.

Počela je predizborna kampanja. Kakva je trenutno politička situacija u BiH?

- Naša trenutna politička situacija je zbir nespretnosti bh. političara, odnosno vodstava bh. političkih stranaka. Ne mogu narodu pripisati ono za šta on nije kriv. Ali, političkim strankama mogu. To je potpuna nesnađenost, nevjerovatna politička kakofonija u kojoj različiti glasovi formiraju vrlo nelogičnu sliku jedne države. Ne znam uopće kako država funkcionira, jer kako može kada tri člana Predsjedništva imaju komunikaciju na nivou nulte snage.

Kažete da ne možete kriviti građane. Ipak, oni su ti koji ih biraju.

- Apsolutno se slažem s vama. Međutim, građanima se nude određeni politički koncepti, ali je strah ono što i danas vlada državom BiH. Političke vođe permanentno unose strah u narod i on, plašeći se, stalno ide u onu logiku stada. Kako je Krleža rekao: „U toru je jako toplo, ali mnogo smrdi“. To je situacija u kojoj se nalazi i BiH. Ono što meni nedostaje godinama i za šta sam se uvijek borio, dok sam bio i mnogo aktivniji u političkom smislu, to je da kada ulazimo u BiH trebaju nas dočekivati simboli države. Ali mi nailazimo na entitetske simbole.

Tu vidite da nešto nije uredu i da država kao država je jadna u odnosu na njene pojedine dijelove. To me jako žalosti. Tolike godine poslije rata, poslije Dejtona, nisu sazreli. Građani su ti koji uporno biraju ljude koji ih vode u politički sunovrat.

Ovih dana se mnogo govori o spisku koji je CIK objavio u vezi sa registriranim glasačima koji glasaju van BiH putem pošte, a za koji je Agencija za zaštitu ličnih podataka tražila da se ukloni, i to nakon što se ispostavilo da je pun nezakonitih radnji. Kuda sve to vodi?

- Opet se vraćamo na temeljnu tezu slabljenja države. Ustvari, mi imamo jaku državu, da postoji jača bh. opcija unutar BiH, takve stvari se ne bi mogle događati. Malverzacije dolaze iz pojedinih centara moći, čak i izvan BiH. Jasno je da malverzacije kreiraju ljudi, ne u samoj BiH.

Kako i gdje možemo vidjeti ovu državu za, recimo, tri decenije?

- To je pitanje svih pitanja - kuda zapravo vodi ovaj kaos bosanskohercegovački? Ovo je upravo to, kaos. Teško da mogu prognozirati šta će se desiti za 30 godina, ali mogu prognozirati da ćemo narednu dekadu sigurno biti na, ne na rubu propasti, već na samoj ivici provalije. I to ne političke, već prije svega ekonomske i zdravstvene. Najbitnije je kako narod živi i kako doživljava svoju državu.

Danas na ulicama Sarajeva i drugih gradova vidim tužne ljude, ne vidim radosti. Nije korona jedina koja nam je otjerala smijeh s lica. To je, prije svega, užasna ekonomska situacija, o kojoj niko više ozbiljno ne promišlja, građani su dovedeni na rub umiranja. Ovo je tiho umiranje za svakog građanina koji pošteno radi u ovoj državi. Ne vladaju stranke ovdje, već ekonomski gangovi koji isture određenu stranku, odnosno određene ljude, i to je ozbiljan problem za BiH.

Temelj ravnopravnosti

A Evropska unija? Opet smo dobili negativno mišljenje jer BiH nije skoro ništa uradila na svom putu ka EU. 

- Sve dok ne napravimo neke korake, naravno da se nećemo ni približiti vratima EU. Gospođa Jadranka Kosor je prije nekoliko dana rekla da ako BiH hoće u EU, da je najvažnija vladavina prava. A to pravo je u BiH potpuno pogrbljeno. Mi stalno očekujemo neku sadaku od EU, nešto što je preddejtonska stvarnost, da kažu: “Hajde, oni su bili u ratu, teško im je pa im treba pomoći“.

Nema nama šta ko više da pomaže, mi sami sebi moramo pomoći. Moramo graditi svoje institucije temeljem ravnopravnosti naroda i građana BiH, a ne na temelju vladavine tri stranke, koje hoće da dijele plijen koji se zove BiH.

Treba li Ustav BiH mijenjati? Može li njegova promjena dovesti do boljeg života?

- Jedna gospođa, čije ime ne želim sada da pominjem, a koja je vrlo angažirana politički, ispričala mi je jedan detalj koji najbolje govori o našoj situaciji. Poslije rata ta je gospođa naišla na čovjeka koji je bio jedan od kreatora Dejtonskog mirovnog sporazuma, američki pravnik.

Pitala ga je: “Kako ste ovako loše skrojili Dejton da ne može funkcionirati BiH“. On joj je odgovorio: „Pa, zar to još funkcionira? Mi smo to napravili da se, vremenom, prepravi i da se napravi pravi ustav BiH“. Mi, ustvari, koristimo dejtonski ustav koji nije ustav države BiH. To je politički improvizorij koji uzrokuje ekonomski improvizorij, koji u krajnjem ishodu donosi negiranje državnosti BiH.

  • Gojer: Stalno očekujemo neku sadaku od EU

    Gojer: Stalno očekujemo neku sadaku od EU

    Foto: Arhiv


Nema plana

Pandemija je sve ugrozila, tako i kulturu, čija situacija i ranije nije bila idealna. 

- Katastrofalna je. Mnogi su i koronu shvatili kao način da izbjegnu mnoge obaveze. Ako smo mogli toliko da radimo za vrijeme rata, onda možemo i danas raditi. Divim se svakom čovjeku koji napravi gest u ovoj situaciji. Moramo sami sebi pomagati i u ovoj teškoj situaciji. Smatram da je teško raditi za vrijeme korone i shvatam svoje kolege u kulturi. Međutim, država ni tu nije ništa uradila. Nema plana kako da se radi. Ne mogu nikoga optuživati za to što ne radi, ali mnogi mogu. Predstavu za pet gledalaca, pa Bože moj, ali ćemo je napraviti i ona će funkcionirati.

Direktor Sarajevskog ratnog teatra Aleš Kurt prije nekoliko dana je izjavio: „Mi ćemo raditi predstave, a vi nas hapsite“.

- To je upravo to. Aleš Kurt je jasno shvatio svoje poslanje. Kada je počela agresija na BiH, ja sam u Kamernom teatru 55 rekao okupljenim glumcima da je to idealan trenutak za rad. Gledali su me kao luđaka. A to sam rekao jer do rata glumci su igrali samo u matičnim kućama, a tada smo svi zajedno morali igrati. Igrom smo pobjeđivali zlo. Nema stajanja. Smatram da je Aleš Kurt apsolutno u pravu.

Ćorsokak u kojem smo se našli

- Najvažnija stvar je da mi, Bosanci i Hercegovci, budemo svjesni sebe i svoje jakosti i svojih slabosti i da temeljem toga gradimo odnose s drugima i tražimo izlaz iz ovog ćorsokaka u kojem smo se našli. Sve je na nama, malo je do drugih. Kada vi nešto radite za svoju državu i svi to vide, onda će drugi malo teže udariti na tu državu. A ako vide da je sami ne gradite, onda je svi napadaju i rade na tome da se razgradi.

Ne znam za „mini Šengen“, ali svaka vrsta saradnje na ovim prostorima je za mene veoma značajna jer sami smo mi vrlo mali. Nije velika ni Srbija, ni Hrvatska... Sve je to malo i to je prostor koji bi morao da funkcionira u smislu saradnje i ekonomskih prožimanja. Naše propadanje je tako brzo da građani nisu ni svjesni da, ustvari, svaki dan iz njihovih novčanika se krade. Da država krade svoje građane. BiH mora raditi više za ekonomsko jačanje građana, a ne za slabljenje.

  • Gojer: Ovo je tiho umiranje za svakog građanina koji pošteno radi u ovoj državi

    Gojer: Ovo je tiho umiranje za svakog građanina koji pošteno radi u ovoj državi

    Foto: Arhiv


Sjećam se suza rahmetli Alije Izetbegovića

- Kada je pala granata na Markalama, koincidentno je da se održavao 100. koncert Gudačkog kvarteta Kamernog teatra 55 i to u zgradi Predsjedništva. Do nas dolazi vijest o granati na Markalama i čujemo sirene medicinskih auta koja prevoze ranjenike. Prišla nam je gospođa koja je tada vršila dužnost šefa protokola Predsjedništva i kaže da bismo trebali prekinuti koncert zbog velike tragedije na Markalama. Rekao sam joj da o tome može odlučiti samo gospodin, rahmetli Alija Izetbegović.

Šapnula mu je šta se desilo, nakon čega je on izašao. Sjećam se suza predsjednika Izetbegovića. Rekao je: „Mi nećemo prekinuti koncert, jer se mi Bahom, Šopenom, Gertrudom Munitić, Abdulahom Sidranom, Draganom Jovičićem... borimo protiv ovog barbarizma s brda“. Mogli smo tada, a moramo i sada stisnuti zube i raditi – kazao je Gojer.

Nagrade i značaj

Predstava Miroslava Krleže “Pijana noć 1918.” koju je režirao Gradimir Gojer prošli mjesec osvojila je čak šest nagrada na Festivalu u Jajcu.

- Svako priznanje znači, posebno ono koje dolazi od struke. Pitanje kulture je pitanje kontinuiteta. Mi ga u BiH u mnogo čemu nemamo i ne gajimo. A morali bismo. Ako mi nemamo odnos prema Festivalu u Jajcu ili Brčkom, a to su naši temeljni festivali, onda mi nemamo bh. svijest. Zato sam sretan zbog tih nagrada, bez obzira na sve godine koje sam proveo u teatru – istakao je Gojer.

NA VRH

Komentari