Udruženje građana „Fojničani“ želi da pećine Mokra i Suha Megara ponovno budu zaštićeni spomenici prirode, kako je to bilo do 90-ih godina.

Ka ostvarenju tog cilj načinjen je prvi korak. Naime, iz Udruženja su prema Civilnoj zaštiti i BH MAC-u uputili dopis u kojem mole da se deminira sumnjivo područje na kojem se nalazi pećina Megara.

Prvi korak

Ona se nalazi u blizini Donjeg Rakovca, općina Maglaj. Prema nekim ranijim speleološkim istraživanjima, njena dužina iznosi oko 2.500 metara. Dijeli se na Mokru i Suhu Megaru, u zavisnosti je li potpoljena vodom ili ne. U Megari živi i endemska vrsta kukca, tzv. maglajski golemaš.

„Fojničani“ su, putem projekta “Eko HUB Maglaj”, osigurali dio sredstava za mapiranje unutrašnjosti i animirali su kvalificiranu ekipu speleologa, što bi bio tek prvi konkretni korak u zaštiti i promociji Megare, ali zbog mogućih mina, planirane aktivnosti se trenutno ne mogu realizirati.

Generalno, vrlo je malo zaštićenih spomenika prirode, a u ZDK, to je samo Tajan. Na tu mapu Fojničani žele smjestiti i Megaru.

- Nama treba puno zaštićenih područja i parkova prirode, jer smo daleko ispod svih evropskih standarda. Ponekad nismo ni svjesni kolika prirodna bogatstva nas okružuju i kako ih trebamo zaštititi. Vjerujem da veliki broj Maglajlija nikada nije ni čuo za golemaša. Je li još prisutan u Megari, to tek treba ispitati. Planirali smo stručnu ekspediciju, a moramo prvo provjeriti je li i u kolikoj mjeri to područje pod minama. Ovo je prvi korak ka ponovnoj afirmaciji Megare. Želja nam je da ovo bude zaštićeno područje, ali i da se u ZDK formira javno preduzeće za upravljanje parkovima prirode prema uzoru na slično preduzeće koje već djeluje u Kantonu Sarajevo i odlično posluje - ispričao nam je Davor Šupuković, sekretar Udruženja „Fojničani“.

Megara je vrlo interesantna s aspekta speleoloških istraživanja, a posebno adrenalinskog turizma.

Bogata nakitom

- Speleolozi iz Zavidovića, koji su i ranije ulazili u pećinu, opisali su nam njenu unutrašnjost. U prvom dijelu nije bogata nakitom, a dublje, u unutrašnjosti, postoji prostorija bogata stalaktitima i stalagmitima. Da bi se do nje došlo, mora se proći kroz vodu. Megara nije klasička turistička atrakcija, više je interesantna s aspekta adrenalinskog turizma i treba naći svoje mjesto u turističkoj ponudi ovog kraja. Projekt bi trajao nekoliko godina, ovo je prvi korak i jedinstvena šansa za razvoj područja Maglaj-Žepče-Zavidovići - dodao je Šupuković te najavio skoro pokretanje online aplikacije, gdje će svi koji to žele moći upisati prirodna bogatstva ovoga kraja.

Stanište maglajskog golemaša

Malo je poznato da u Megari živi i maglajski golemaš, endemska i ugrožena vrsta kukca iz reda tvrdokrilaca. Ovaj insekt s maglajskim imenom prvi put je ubilježen i opisan 1908. godine u „Glasniku“ Zemaljskog muzeja BiH u članku "Novi kukci pećinari iz Bosne i Hercegovine" autora Viktora Apfelbeka, velikana evropske entomologije.