Uoči kongresnog saslušanja o američkom angažmanu na Balkanu, za Glas Amerike govorio je kongresmen Bil Keating (Bill), demokrata iz Masačusesa (Massachusetts), koji predsjedava kongresnim komitetom.
Na pitanje koja je svrha ovog saslušanja i zašto se sada održava Keating je rekao da su od početka novog saziva Kongresa planirali naglasiti saslušanje o zapadnom Balkanu, jer je jedan od njegovih ciljeva, kao i ciljeva njegovog komiteta, svakako bio da pokažu veći angažman SAD na zapadnom Balkanu.
- Zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara Escobar će biti svjedok. Mislim da je važno, ako želimo da imamo istinski angažman, da čujemo i od Bidenove administracije.
Nadam se da ovo saslušanje neće biti samo obično saslušanje. Gledam na njega kao katalizator za pokretanje administracije naprijed kako bi se dodatno naglasila potreba za angažmanom SAD. Jednu stvar koju sam čuo, iznova i iznova otkako sam na trenutnoj funkciji, je da niko ne obraća pažnju na zapadni Balkan. Niko ne obraća pažnju, a to je ključno područje - rekao je Keating.
Kongres ima ključnu odgovornost nadzora izvršne vlasti, uključujući State Department. Mnogi stručnjaci iznijeli su dvije kritike na račun te institucije kada je BiH u pitanju: prvo, da je njeno višegodišnje pasivno oslanjanje na zaglavljeni proces proširenja Evrope okuražilo opstrukcionističke političare; drugo, stiče se dojam da specijalni izaslanik Metju Palmer (Matthew) udovoljava etno-nacionalistima kako bi što lakše postigao dogovor o novom izbornom zakonu.
- Sama činjenica da dajemo prioritet ovoj temi tokom saslušanja ograničenog formata u sklopu ovog saziva Kongresa pozitivno govori o našem angažmanu i našoj brizi za nadzor. Ipak bih napomenuo da je gospodin Palmer relativno nov u ovoj ulozi. Imam snažan osjećaj da mu trebamo pružiti malo prostora za rad prije nego počnemo ocjenjivati njegove aktivnosti. Smatram da je vrlo rano u tom pogledu - istakao je Keating.
Na konstataciju Glasa Amerike da je Ministarstvo finansija sankcionisalo Milorada Dodika 2017. godine zbog podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma Keating je rekao:
- Izuzetno sam razočaran što Dodikova retorika i postupci ne samo da su u suprotnosti sa Dejtonskim mirovnim sporazumom, već su eskalirajući i opasni. Smatram da je izuzetno važno da Sjedinjene Države preuzmu aktivnu ulogu u suprotstavljanju takvoj vrsti aktivnosti. Neću ulaziti u detalje koje bi to bile moguće opcije, ali mislim da treba razmotriti svaku opciju, uključujući i potencijalne kaznene mjere protiv onih koji prijete ovakvim sporazumima u budućnosti.
Bliži nam se još jedna godišnjica Daytonskog mirovnog sporazuma, ali mnogi ljudi u BiH i stručnjaci s kojima smo razgovarali smatraju da stvari godinama ne idu u dobrom smjeru.
Na pitanje kako gleda na taj sporazum i da li mislite da bi ga trebalo na bilo koji način nadograđivati u budućnosti Keating je rekao da ne želi jednostrano govoriti šta bi se trebalo raditi
- Ipak smatram da bi trebalo biti amandmana kako bi sporazum uključio više drugih grupa – mislim da je to zdravo. Rješenje nije rastrgati ga, rješenje nije upustiti se u uzbunjujući govor dok se usput bavite korupcijom. Rješenje je unaprijediti i ojačati ga.
Keating smatra da ukoliko bi došlo do porasta vojnog prisustva u trenutku diplomatskog napora, da bi to moglo naštetiti stvarima o kojima govorim, poput naših napora u sferi vladavini prava.
- Tako da moje razmišljanje, u ovom trenutku je, da idemo naprijed diplomatijom, da napredujemo ka EU proširenju i inkluziji, da napredujemo ekonomski i da vidimo možemo li otvoriti više vrata za ekonomske veze sa EU i sa SAD.
Ako zaista postoji bilo kakva prijetnja od grupacija poput Wagner grupe ili „malih zelenih ljudi“, vjerujem da ćemo biti na oprezu i spremni da brzo djelujemo. Ali ne bih da radim ništa da uznemirim ili da dam povod onima koji pričaju o secesiji, separatizmu, ... da huškaju. Mislim da u ovom trenutku prijetnja nije vojna, ali smo nakon Ukrajine na većem oprezu u vezi s takvim akcijama nego što smo bili prije. Ipak, mislim da bi naš fokus trebao ostati diplomatski i ekonomski.
Mislim da bi eskalacija vojske mogla, u teoriji, smiriti stvari, ali bi također mogla izazvati veću reakciju onih koji bi željeli da to iskoriste za propagandne svrhe. Tako da to smatram nepotrebnim rizikom, ali želim ipak ovo da naglasim: naučili smo lekcije s Ukrajinom. Naučili smo da budemo veoma oprezni. Ne mislim da će EU, NATO i SAD tolerisati takvu vrstu agresije.
