ANALIZA

Miloradova kapitulacija

Moć i vlast, u ovim promijenjenim geopolitičkim okolnostima, Dodiku bi mogli postati samo muka, a ne slast, slično kao i SDS-u na početku dvijehiljaditih

Milorad Dodik. Agencije

Danijal Hadzovic
Piše: Danijal Hadžović

8.6.2022

Milorad Dodik je pokleknuo. Milorad Dodik se predao. Milorad Dodik je poražen. Njegova višemjesečna, robusno najavljivana avantura s „prijenosom nadležnosti“, a suštini otimanjem nadležnosti od Bosne i Hercegovine, okončana je.


Prelazak granice

Na sjednici Narodne Skupštine RS koja je održana u ponedjeljak, a koju Dodik vješto (zlo)upotrebljava za svoje avanture i prebacivanje odgovornosti, jednoglasno je odlučeno da se prekine s neustavnim prebacivanjem nadležnosti u narednih šest mjeseci. Naravno, ne treba ni najmanje sumnjati da će tih šest mjeseci na kraju trajati vječno.

Nije da je Dodik u novom rušilačkom projektu daleko stigao. Pompezno najavljivanje „vraćanja izvornih nadležnosti“, od formiranja vojske do entitetske uprave za indirektno oporezivanje, završilo je bez rezultata. Tek se usudio napraviti korak ka formiranju agencije za lijekove te usvajanju zakona o nepokretnoj imovini, čije je stupanje na snagu poništio visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt).

Taktika je to Dodikove politike već godinama - pompezne prijetnje i najave ovog ili onog referenduma, preuzimanje nadležnosti ili otcjepljenje RS, od kojih u konačnici odustaje, ali ipak s međunarodnom zajednicom uspije „istrgovati“ manje ustupke, poput, svojevremeno, mehanizma koordinacije ili povlačenja stranih tužilaca iz Tužilaštva BiH. Ostalo je nejasno zašto su zapadne sile to tolerirale i pristajale igrati tu igru, uz pitanje koja je to granica koju Dodik može prijeći, odnosno kakav bi primitivan ispad, blokadu ili udar na međunarodno ovjereni dejtonski ustav još morao napraviti pa da se suoči s odlučnijim odgovorom poput nekih njegovih prethodnika.


Zavisnost od Kremlja

Čini se da je Dodik tu granicu prešao ili je vrlo blizu prelaska. No, ako je to i slučaj, čini se da tome mnogo više može zahvaliti agresiji na Ukrajinu nego zainteresiranosti za BiH. Naime, onog trenutka kada je prvi ruski projektil pao na ukrajinsku teritoriju, za Dodika bi, kao ruskog saveznika, svaki daljnji korak u pravcu nove destabilizacije u srcu Evrope značio i izvjesno brisanje s političke scene.

Kada se tome dodaju sankcije koje su mu uvedene od SAD i Velike Britanije i zaustavljanje EU projekata za RS, jasno je da Dodik, da bi preživio na političkoj sceni, mora naglo povući ručnu i da će ona ostati dignuta još vrlo dugo. No, možda je stao u brdu, ali pitanje je veliko da li se Dodik više može vratiti nazad. Naime, njegovo zatvaranje vrata na Zapadu istovremeno je pratio trend potpunog podređivanja Rusiji.

Čini se da se Dodik već sada nalazi u fazi zavisnosti od Kremlja i ko zna još kakvih ucjena i pritisaka ispod površine, za koje lijeka nema. I njegovo insistiranje na sjednici NSRS da se odustane od vlastitih nacionalističkih ciljeva, ali nipošto ne uvedu sankcije Rusiji, govori u prilog tome.

A uzimajući u obzir navedeno, moć i vlast, u ovim promijenjenim geopolitičkim okolnostima, Dodiku bi mogli postati samo muka, a ne slast, slično kao i SDS-u na početku dvijehiljaditih.

Neslavna lista

Zbog promoviranja secesionističke politike entiteta RS na američkoj crnoj listi u ponedjeljak je završio i ministar zdravlja Alen Šeranić. Na ovaj način, kada je u pitanju RS, Šeranić se pridružio neslavnom društvu Milorada Dodika, Željke Cvijanović, Milana Tegeltije i Alternativne televizije, a odranije i Nikole Špirića. 

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.