DANI RADOSTI I TUGE

Goraždanski muftija Remzija ef. Pitić za "Avaz": Sa godišnjicom genocida u Srebrenici ovaj Bajram je pomućena radost

Osjećamo, vidimo čak i golim okom ponekad, da su živi, da su tu, da nas drže budnima – kazao nam je Pitić

A. Bajramović

Pitić: Dimenzija nedostižna za običnog smrtnika

Foto: Avaz


Pripadamo tradiciji, kulturi i vjeri koja, unatoč velikom bolu, ima svijest da je šehid, u Božijem redu stvari, dimenzija koja je nedostižna za običnog smrtnika. Ovo je za „Avaz“ kazao goraždanski muftija Remzija ef. Pitić, govoreći o Bajramu kao najradosnijem prazniku i godišnjici genocida u Srebrenici, kao najbolnijoj rani bošnjačkog naroda.

Drže nas budnima

- Koliko god naš bol bio golem, naša radost što su oni šehidi, što nisu otišli uzalud sa ovoga svijeta, je velika. Mi to nekako nadoknađujemo tom dimenzijom koju je Allah dž.š. podario šehidu. Oni postaju živi onog trenutka kad postignu šehadet. Mi to dovoljno ne razumijemo, tako nam Kur'an govori, ali osjećamo, vidimo čak i golim okom ponekad da su živi, da su tu, da nas drže budnima – kazao nam je Pitić.

Godišnjica genocida u Srebrenici na prostoru Goraždanskog muftijstva obilježava se nizom sadržaja. Kako se bliži 11. juli tuga potiskuje radost bajramskih dana.

- Bajram jeste radost, ali sa godišnjicom genocida u Srebrenici pomućena radost. Međutim, ako imamo na umu Božji red stvari, kako je Bog dragi to postavio, onda nam to biva puno lakše i možemo biti ponosni, ako ništa, da je naš obraz beskrajno čist – ističe Pitić.

Kultura sjećanja

On je pozvao građane da sutra u 12 sati, dok se sa munara svih džamija bude učila salla, kojom će u skladu sa islamskom tradicijom biti oglašena smrt 50 žrtava genocida, zastanu na mjestu na kojem se zateknu. Ovom simboličnom gestom, kaže Pitić, gradimo našu kulturu sjećanja.

12. jula, dan nakon obilježavanja 27 godišnjice i kolektivne dženaze u Potočarima, na mostu Alije Izetbegovića u Goraždu bit će organiziran tradicionalni performans „Nema te na kahvi“. Goraždani na ovaj način, simboličnim postavljanjem fildžana na mostu, već godinama dijele bol porodica žrtava genocida, neizvjesnost čekanja da se njihovi najmiliji vrate svojim kućama i tugu koju nose godinama nakon što shvate da oni nikada doći neće.

NA VRH

Podijeli članak na