PRENOSIMO

Desila se oktobarska revolucija: Zašto se poraz Izetbegovića više slavi, nego pobjeda Bećirovića?!

Jedina činjenica koja je uvjetovala izbornu senzaciju, a to je poraz Bakira Izetbegovića, jeste uvjerenje da su izbori bili fer i pošteni

The Bosnia Times

Imamović, Nikšić, Izetbegović, Mehmedović

Foto: The Bosnia Times


Zbog pojačanog angažmana faktora iz međunarodne zajednice da se priječi izborna krađa uzdrmane su nacionalne vođe, čime je pokrenut proces definitivnog odlaska „stare garde“ stranačkih lidera sa scene, piše portal The Bosnia Times.

Jedina činjenica koja je uvjetovala izbornu senzaciju, a to je poraz Bakira Izetbegovića, jeste uvjerenje da su izbori bili fer i pošteni, to jeste da je mogućnost krađe i manipulacije izbornim listićima bila svedena na minimum. Tome je doprinio pojačan angažman mađunarodne zajednice kako prisustvom broja posmatrača, još više tehničkim izmjenama izbornog zakona, kojeg je Visoki predsatavnik za BiH namtenuo uoči same izborne kampanje, po kojem se manipulacije glasačkim listićima tretira krivičnim djelom.

Kraj dinastije Izetbegovića

To znači da međunarodni predstvanici u BiH nisu imali takav interes za prethodne izbore, održane 2018. godine, kada se kralo nemilice. Očito im je bio interes da pobjede nacionalne vođe sa kojima su bili planirali postići „dogovor naroda“ i tako kroz sporazume koje bi potpisale nacionalne vođe rješavali političku krizu u koju je BiH svakim danom upadala sve dublje i dublje. Kako to nije išlo, odlučili ovaj put, revanišrati im se tako što su ih bar pokušali onemogučiti da pokradu izbore.

Tako da se može reči da su trojica nacionalnih lidera Dragan Čović i Milorad Dodik, kao i Bakir Izetbegović ozbiljno uzdrmani zbog pojačanog angažmana međunarodne zajednice. Izetbegović je izgubio predsjedničku utrku, Dodik je „za dlaku“ izbjegao poraz, a Čović se povukao među svoje vinograde u Harcegovini odakle, još uvijek, koodinira akcije i poteze HDZ-a, piše The Bosnia TImes.

Već su mediji primjetili da Izetbegović nije samo pobjeđen, već je višerostruko ponižen, povrijeđen i postiđen. Opći je dojam da Denis Bećirović nije kalibar političara koji je dorastao mejdanu lidera najmoćnije postkomunističke stranke, uz to još i sinu „oca nacije“. Time je poraz gorči jer sigurno svijet nije glasao zbog toga što ih je Bećirović i po ćemu impresinirao, već zbog toga što je dinastija Izetbegovića postala omražena među masama iz hiljadu i jednog razloga. Zato se danas na društvenim mrežama i medijima slavi Izetbegovićev poraz , a ne Bećirovićeva pobjeda. Po mnogima ovo je početak kraja dinastije Izetbegovića.

Odlazak stare garde

Ali, nema sumnje, da će se bračni par Bakir i Sebija Izetbegović itekako boriti da da očuvaju tron na Pijemontu Bošnjaštva iz mnoštva smrtno ozbiljnih razloga. Prvi razlog im je došao porukom preko omiljenog kućnog politačara Fadila Novalića koji je završio na američkoj „crnoj listi“ i to kao njihov „kurban“. Prije Novalića je na istoj političkoj giljotini završio Asim Sarajlić, vrlo simboličkog nadimka Bravče. Izetbegović je ove strance koji šalju njegove ljude na „crne liste“ prozivao tokom kampanje da su mentori opozicije, što znači da je svjestan da mu „rade o glavi“.

Pitanje je da li će ti mentori doći po Izetbegoviće direktno i poslati ga na giljotinu ili će ih prvo skinuti sa nacionalnog trona. Da bi ih skinuli sa trona, moraju im oduzeti stranku. Ko bi to mogao biti? Ako bi bio prisiljen da abdicira sa liderske pozicije Izetbegović bi stranku ostavio Edinu Ramiću, ili Harisu Zahiragiću, koga preferira njegova supruga. Međutim, nakon prebrojanih glasova iz Federacije BiH za državni parlament, nekoliko imena se izdvaja. Iz SDA najviše glasova za državni parlament osvojio je Šemsudin Mehmedović. Pošto je on već bio protivkandidat Izetbegoviću sasvim je očekivati da bi se u svim takvim prilikama opet kandidirao.

Zanimljivo je da najviše glasova iz SDP-a osvojio je Jasmin Imamović. I on slovi kao potencijalni kandidat da zamjeni Nermina Nikšića kad ovome istekne mandat poslije kojeg se nema pravo više kandidirati.Kao što je Zlatan Begić najpopularniji je DF-ovac u državnom parlamentu, što je izgledno da zamjeni Željka Komšića. Zanimljivo je da njih trojica slove kao tvrdži, radikalniji i rigidniji od svojih sadašnjih šefova i da svoj izborni uspjeh duguju takvom imidžu.

Ali, za utjehu Izetbegoviću ovi izbori se mogu ocijenitii kao smjena generacija. Naprosto je „stara garda“ bošnjačkih stranačkih lidera pometena. Stranke i puleni iza kojih su stajali, javno ili tajno, Zlatko Lagumdžija i Haris Silajdžić (SD i S za BiH) kubure sa izbornim pragom. To što je Silajdžićev nasljednik Semir Efendić osvojio nekoliko mandata na kantolanom nivou rezultat je njegovog esedeavskog političkog staža, a ne Silajdžićevog političkog nasljedstva. Silajdžiću i Lagumdžiji se može pridružiti jošjedan lider iz „stare garde“, a to je Fahrudin Radončić čiji SBB nije prešao izborni prag. Ravitalizacija ove stranke se čini kao „nemoguća misija“, dok će Radončić osobno biti jedan najozbiljnijih kandidata za visoke drđavne pozicije ako opozicija bude u prilici formirati vlast sa HDZ-om, piše The Bosnia Times.

Više o temi Bakir Izetbegović

NA VRH

Podijeli članak na