Miroslav Vujanović, pripadnik Gorske službe spašavanja iz Bijeljine, odrekao se novčane nagrade koju je za učesnike misije spašavanja u Turskoj osigurao predsjednik RS Milorad Dodik. Kompletan iznos od 5.000 KM odlučio je uplatiti stanovništvu Turske, koje će se od posljedica katastrofalnog zemljotresa dugo pokušavati oporaviti.

Radi u "Komunalcu"

- Iskreno, ne volim da pričam o tome. Vidim da sam po povratku drugačiji čovjek nego što sam bio. Najviše me pogodilo to stradanje ljudi koji nisu imali šansu da prežive. A onda sam još upoznao i djecu koja su došla iz Bolua da pomognu stanovnicima Hataja i ostao sam s njima u kontaktu. To dijete me u kontaktu preko društvenih mreža sad zove tatom – kazao nam je Miroslav, spasilac čija je gesta podsjetila da u BiH žive najbolji ljudi na svijetu.

O sudbini novčane nagrade, koja bi njegovoj porodici u drugačijim okolnostima mnogo značila, nije dugo razmišljao. Odluku da 5.000 KM uplati u fond za pomoć žrtvama zemljotresa bez dvoumljenja je podržala njegova porodica. Inače, Miroslav radi u službi za održavanje zelenih površina A.D. "Komunalac" iz Bijeljine, a sa suprugom Jelicom i sinovima Davidom i Kristijanom živi u alternativnom smještaju.

- Pazi drugar, ja vozim auto koje vrijedi 2.000, a imam platu od 900 maraka. Razgovarao sam sa ženom, kažem joj možemo kupiti drugo auto, da se malo popravimo, ali da bih ja to uplatio za narod Turske. I ja sam nekad izbjegao iz Požarnice kod Tuzle, znam kako je kad ostaneš bez ičega. Moj mlađi sin David, koji ima 10 godina, odgovara: "Tata, mi nemamo auto, a oni nemaju ništa". Supruga je moja najveća moralna podrška. Uostalom, to nisu moje pare. Ja sam tamo otišao volonterski, uzeo sam godišnji odmor da pomognem tom narodu, prošli smo k’o bosi kroz trnje, ali mi nije žao sekunde – ističe Vujanović.

Kur’an iz ruševina

Iz Turske sa vratio sa amblemima turske vojske i policije, turskom zastavom koju je u znak zahvalnosti dobio od jednog vojnika, te sa mnogo ružnih uspomena zbog kojih je preventivno i na pregledima kod psihologa.

- Dobro sam, nemam ružne snove, ali osjetim da sam drugačiji. Sve ovo što rade ljudi meni je postalo strano i nebitno. Gledam kako se svađaju oko gluposti, a ne shvataju da je život takav da te u jednom trenutku ima, a u drugom nema – kaže Miroslav.

Njegova naredna misija je da porodicu 15-godišnje djevojčice iz Bolua, koja mu je sama prišla u Hataju i s kojom je ostao u kontaktu, dovede u Bosnu.

- Želim da budu moji gosti, da budu gosti mojih prijatelja, da napravimo jedan lijep provod za njih sve, a ako oni ne budu mogli odlučio sam da s mojim bratom Nenadom Jovanovićem (kolega iz GSS-a, op.a.) odem da ih posjetim – kaže Vujanović.

Planirao je da sve prođe u tišini, od srca i bez medija, Pristao je na razgovor za "Avaz" isključivo zbog podsticanja dobrote među ljudima, o kojoj govorimo uglavnom u nevoljama, kada se iznova uvjerimo da u ovoj zemlji žive ljudi koji su za drugog čovjeka i život spremni dati.

"Za dijete sad dajem glavu"

- Postoje u ovoj zemlji ljudi koji nemaju nacionalnih barijera. Volim svoje, ali poštujem tuđe. Ja sam iz ruševina u Turskoj izvadio Kur’an i objavio na svom Facebook profilu, da se svi pomole za Tursku, nije bitno koja si vjera i nacija. Mi smo svi jedan narod, moramo pomagati jedni drugima, a ako se budemo dijelili koja smo vjera, boja kože, Turska će se desiti i nama. Ako mi neko pokaže zelenu, plavu, krv koja nije crvena kao moja, ja ću reći da je drugačiji, a ovako je isti kao ja. Meni je 48 godina i nikad neću žaliti svoj život za nekog ko ima 47. Da ne pričam o djeci. Za jedno dijete sad dajem glavu, nebitno odakle je – ističe Vujanović.