U nizu loših vijesti, svaka traje nekoliko dana, pa je teško pronaći pravi put za izlazak iz opće krize i propadanja, ali što prije istini pogledamo u oči, vratit će se i nada da je takvo nešto uopće i moguće. Ovo je ocjena psihologa Marka Romića nakon serije događaja u BiH koji prosječnog građanina nimalo ne čini sigurnim, a ni psihički stabilnim.
Sve gore
- Situacija u kojoj mi živimo je veoma teška i moj dojam je da mi još u mnogo čemu tonemo te da ćemo još tonuti. Nema dovoljno potencijala da se kritički osvrnemo na svoju stvarnost. Još je previše nas što mirno gledamo kako tonemo, ali skrštenih ruku - kazao je Romić.
Svaki dan živimo sve gore, imamo sve više korisnika javnih kuhinja, a sve više mladih odlazi iz države, podsjeća Romić, dok istovremeno ne vidimo nikakve nagovještaje da će široko rasprostranjena korupcija biti suzbijena.
- Sudski sustav kod nas funkcionira samo kad treba udariti na malog čovjeka. Ako je negdje, umjesto 60, vozio 65 na sat, ili ako je uzeo pola metra drva, tu će sud brzo reagirati, a tamo gdje se vrte desetine miliona i gdje se odlučuje o sudbini svih nas, tu nemamo nikakvih rezultata ili na kraju strada onaj ko je digao riječ protiv toga - istakao je Romić.
Savijamo kičmu
Rješenja očekujemo od nekompetentnih, upozorava Romić. Zaključuje kako bi spasa možda i bilo kada bismo istini pogledali u oči i sagledali kako promijeniti situaciju koja predugo traje „umjesto što savijamo kičmu dok ona ne pukne“.
Šta će biti s djecom
Svjedočimo i pokušajima da se opstruira svaki glas razuma, čak i saradnja pozorišta u BiH, te nastavku veličanja zla i ratnih zločina, kao nedavno u slučaju ratnog zločinca Darija Kordića.
- Imamo snage na svim stranama koje se grčevito bore da zadrže pozicije koje su zauzeli devedesetih i svima nama piju krv, isisavaju nam posljednje atome snage i uvjeravaju nas da je to dobro za nas, da upravo oni trebaju brinuti o nama. Međutim, vidimo da propadamo, nestajemo. I dobro što smo mi gubitnici, ali šta će biti s našom djecom?! Gdje će raditi, od čega će živjeti? Dogurali smo dotle da se radujemo kad odlaze, da ih ohrabrujemo i podupiremo u tom. To je pretužno - potcrtao je dr. Marko Romić.
