Ako se bilo ko u svijetu, iz bilo kojih razloga, i dalje dvoumi da li UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici treba biti usvojena, dovoljno je samo da još jednom posluša govor Željke Cvijanović pred Vijećem sigurnosti UN-a, dat, naravno, videolinkom, jer kao crnolistašica u Njujork ne može.
Ako mu i to ne bude dovoljno, onda će biti potrebna svega minuta gnusnih lupetanja nekoga od rukovodilaca iz Srbije o istoj temi i sve dileme će definitivno biti otklonjene.
Dok, s jedne strane, Zlatko Lagumdžija - konačno na nekoj funkciji koja mu ide od ruke - radi veoma dobar posao u smislu promocije rezolucije i istine o genocidu u Srebrenici, iza čega su stale manje-više sve civilizirane demokratije svijeta, dotle predstavnici Srbije (i oni iz RS koliko mogu dobaciti, a to nije daleko) čine sve ne bi li nekako osujetili usvajanje rezolucije koju, neutemeljeno, pokvareno i mučki nastoje prikazati kao osudu kompletnog srpskog naroda te usput u cijelosti negiraju presuđeni i potvrđeni genocid.
Samo, umjesto „moralne pobjede cijelog slobodarskog svijeta“ koju je Vučić najavljivao u vezi s rezolucijom, poruke negiranja genocida, omalovažavanja žrtava, napada na zapadne države i negiranja presuda Tribunala upravo tog UN-a, u „slobodarskom svijetu,“ ali onom stvarnom, samo još jednom pali lampicu da usred Evrope imaju države, političke entitete i vlasti koji su u suprotnosti sa svim njegovim vrijednostima i civilizacijskim standardima.
I da su namjeravali, za BiH nisu mogli uraditi bolji, a po sebe gori posao. Samo pustite Željku nek govori.
Neka svijet vidi s kim ima posla.
