FELJTON - XII DIO

Političke stranke - jučer, danas, sutra: Narod i pravda - učenik koji je sahranio učitelja

U ideološkom smislu, NiP se pokušava nametnuti kao umjerenija opcija koja može biti proevropska alternativa za SDA

Narod i pravda: Predvodnik historijskih promjena. Facebook

Danijal Hadzovic

2.1.2024

U prethodnim dijelovima feljtona pisali smo da je SDA kumovala nastanku cijelog niza novih stranaka. No, ona koja ih je najviše koštala svakako je Narod i pravda (NiP).

Stranka je krenula skromno, iz gradskog jezgra Sarajeva ili, preciznije, iz nezadovoljstva Elmedina Konakovića, tadašnjeg premijera Kantona Sarajevo koji je dugo godina bio jedan od miljenika bračnog para Izetbegović.

Konaković protiv SDA

Naime, još na poziciji premijera Kantona Sarajevo je Konaković postajao sve otvoreniji kritičar Stranke demokratske akcije, otvoreno i javno optužujući pojedine njene funkcionere za kriminalne i koruptivne radnje. Konaković je počinjao sve otvorenije prozivati i vladajući bračni par, Bakira Izetbegovića kako vodi lošu kadrovsku politiku te njegovu suprugu da je, zapravo, stvarni lider koji nameće samovolju u stranci.

Višemjesečni sukobi kulminirali su Konakovićevim istupanjem iz SDA u januaru 2018., nakon kojeg je podnio ostavku na mjesto premijera KS u martu iste godine. Istog mjeseca objavio je da osniva novu političku stranku koja će se zvati Narod i pravda.

Ipak, tada je rijetko ko očekivao da će ta stranka biti išta više od privremenog lokalnog fenomena, kao što je to ostao slučaj s mnogim strankama prethodno osnivanim od nezadovoljnika svojom prethodnom političkom strankom. Možemo reći da je te godine mnogo veća pažnja bila usmjerena ka jednom novom političkom projektu - Nezavisnom bloku (NB), koji su osnovali drugi bivši SDA-ovci, sa Senadom Šepićem na čelu, kojem su se pridružili Sadik Ahmetović i Fuad Kasumović i koji su, za razliku od NiP-a, već u tom trenutku imali zastupnike na državnom nivou.

Ipak, NB će na tim izborima završiti katastrofalno, a NiP će biti najveće iznenađenje izbora – naime, stranka je završila kao druga u Kantonu Sarajevo, odmah iza SDA. Mreža koju je prethodnih godina gradio te popularnost u glavnom gradu uveliko su se isplatili Elmedinu Konakoviću.

Predizbornu kampanju te godine obilježile su „velike državne teme“ koje su se kretale između Dodikovih prijetnji otcjepljenjem, Komšićeve građanske države i Čovićevih zahtjeva za novim Izbornim zakonom i mahanjem idejom o trećem entitetu. Također, ne može se reći da su mediji i politički analitičari bili naklonjeni Konakoviću. Dok su ga iz SDA i njima bliskih medija optuživali za izdaju i razbijanje bošnjačkog jedinstva, lijevi krugovi su ga optuživali za preveliku konzervativnost, sklonost ka radikalnim krugovima i veze s muftijom Muamerom Zukorlićem. Konaković je, s druge strane, svoju retoriku uglavnom koncentrirao na lokalnu politiku i kritike djelovanja Izetbegovića i SDA, zbog čega su mu mnogi zamjerali da je previše fokusiran na lokalna i sporedna pitanja te da je nesvjestan težine političkog trenutka u kojem se nalazi.

Ipak, Konaković će poslije izbora biti prethodnik vjerovatno i najznačajnijeg političkog projekta i promjena koje će se desiti na političkoj sceni u BiH – skidanja SDA s vlasti nakon tri decenije. Počelo je relativno skromno, formiranjem Vlade šestorke u Kantonu Sarajevo kojom je SDA zbačena s vlasti, iako je i dalje ostala vladajuća na nivou entiteta i države.

Kada je riječ o članstvu, NiP je uglavnom uspio privući bivše nezadovoljne članove SDA koji će mu do danas ostati glavna okosnica. Ipak, Vlada šestorke nije dugo izdržala. Nakon istupanja DF-a i SBB-a u decembru je formirana nova Vlada KS koju su činile ove dvije stranke i SDA.

Ipak, brzo će se ispostaviti da SDA s vlasti očito mogu skinuti samo bivši SDA-ovci. Odlaskom Konakovića i njemu bliskih kadrova, nezadovoljstvo politikom Izetbegovića u ovoj stranci nije prestalo.

Sljedeći u redu među viđenijim članovima ove stranke bio je Aljoša Čampara, koji će upravo biti najzaslužniji da se obrne klackalica u Skupštini KS te omogućiti da stranke trojke (SDP, NS i NiP) osiguraju novu većinu u Kantonu Sarajevo.

Projekt trojke potvrdit će svoju dominaciju u glavnom gradu na lokalnim izborima 2020. godine, stranke trojke na izbore su izašle sa zajedničkim kandidatima za načelnike. Rezultat - uvjerljiva pobjeda u Starom Gradu, Centru, Novom Sarajevu, Ilidži te tijesan poraz u Novom Gradu i Ilijašu od kandidata SDA.

Preokret 2022.

Sarajevo će predstavljati samo test za ono što će uslijediti 2022. godine. Naime, Kanton Sarajevo trebao je biti samo početna stepenica na kojoj će se uspostaviti koncept i kasnije primijeniti na ostatak BiH, a koji je podrazumijevao ujedinjavanja opozicije radi uklanjanja s vlasti SDA. Za tu ideju postojala je znatna podrška građanski orijentiranih medija, kao i zapadnih faktora u našoj zemlji.

Na lokalnim izborima 2020. godine NiP je bio ponovo druga najjača stranka u KS, ali s gotovo dvostruko boljim rezultatom nego prije dvije godine i tek neznatno manje od SDA. Na općim izborima 2022. godine NiP je osvojio 80.000 glasova. To je značilo da je ova stranka u četiri godine uspjela da učetverostruči svoj rezultat u odnosu na 2018., kada je osvojila 23.000 glasova (uglavnom na nivou Kantona Sarajevo). Ipak, iako je tih 80.000 respektabilan rezultat, koji ju je učinio petom najjačom strankom u FBiH, to je daleko manje od onoga što se očekivalo.

Pred izbore te godine stranka je dobila još jedno zvučno pojačanje iz SDA – Denisa Zvizdića, bivšeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, koji je bio još jedna žrtva sječe kadrova u toj stranci.

No, ispostavilo se da NiP, i pored toga što je nastao iz SDA i odvukao za sobom veliki dio njenih članova, on nije pretjerano ili skoro nikako utjecao na broj glasova ove stranke, s obzirom na to da SDA suvereno zadržava svoje glasove koji se kreću u broju približno 250.000 hiljada.

Ipak, Konaković je sve vrijeme u jednom bio dosljedan. Iako konzervativnijih političkih pogleda, koji se nije libio javno iskazivati i braniti, poput protivljenja Paradi ponosa u Sarajevu, Konaković je čvrsto zagovarao princip da ozdravljenje bošnjačkog i bh. društva počinje sa skidanjem Izetbegovića i SDA s vlasti te da borba protiv korupcije i jačanje institucija trebaju biti osnovni ciljevi u odnosu na koje će se druga ideološka pitanja ostaviti po strani.

Također, od svih lidera opozicije bio je najglasniji u prozivanju kadrova SDA za kriminalne radnje i politike štetne po državu, zbog čega su upravo i njega pojedinci koji su mu u prethodnim vremenima bili neskloni počeli percipirati kao istinskog lidera opozicije i okosnicu promjena.

Kako su se bližili izbori 2022. godine, retorika Konakovića postojala je, u sve većoj mjeri, prozapadna i sve više kritična prema vanjskoj politici i SDA i njihove ministrice Bisere Turković.

Pozicija druge najjače stranke u koaliciji trojke omogućila je da Konaković dobije poziciju ministra vanjskih poslova. Iako su mnogi bili kritični prema njegovom imenovanju, zamjerajući mu nedostatak iskustva u visokoj politici i obnašanje mahom lokalnih funkcija.

Neizvjesna budućnost

Ipak, Konaković se kao ministar pokazao kao prijatno iznenađenje, uspijevajući u kratkom periodu se susresti s vrlo visokim zvaničnicima vodećih zapadnih sila. Istovremeno, vodi pomirljivu politiku kompromisa i ne odgovara na tenzije.

Ova politika kompromisa i umjerene retorike od SDA i DF-a te njima bliskih krugova proglašava se „podaništvom“, kompromiserstvom i izdajom, koja, navodno, predstavlja prodaju bošnjačkih interesa.

No, čini se da je Konakoviću imenovanje na poziciju ministra istovremeno uskratilo vrijeme za bavljenje strankom. NiP se suočio u međuvremenu s cijelim nizom i manjih sukoba i tenzija, od čega je najupečatljiviji bio primjer neuspješnog pokušaja Općinskog odbora ove stranke u Centru koji predvodi Jasmin Ademović, sin ratnog komandanta Kemala Ademovića, da pokrene opoziv Srđana Mandića s pozicije načelnika, direktno se suprotstavljajući Konakoviću koji je bio protiv toga.

Ono što je uočljivo, međutim, jeste da ova stranka u kadrovskom smislu nije pretjerano napredovala. Stranka se posprdno označava „društvom DIF-ovaca“, zbog velikog broja kadrova koji su završili ovaj fakultet, a ono što je evidentno jeste da stranci nedostaje značajniji broj intelektualaca i uglednijih ličnosti u društvu.

Također, mimo krugova koji su nekoć bili bliski SDA, NiP nije uspio privući veći broj pojedinaca koji bi imali drugačiju političku pozadinu. Također, i po pitanju organizacije i odbora, stranka i dalje najveću snagu crpi u Kantonu Sarajevo, dok u ostalim kantonima znatno zaostaje glede broja glasova i organizacija.

U ideološkom smislu, NiP se pokušava nametnuti kao umjerenija opcija koja može biti proevropska alternativa SDA, no za veće domete od rezultata na posljednjim izborima čini se da će biti potrebna ipak znatno bolja kadrovska rješenja.

Dvije struje

U javnosti se već uveliko šuška da u NiP-u postoje dvije struje: Konakovićeva, ona umjerenija, te druga, konzervativna, koju predvodi Kemal Ademović. Mnogi smatraju da Ademović zapravo uživa gotovo jednak autoritet unutar stranke, poput Konakovića, te da vodi vlastitu kadrovsku politiku, zamjerajući Konakoviću da je previše popustljiv prema koalicionim partnerima i njihovim zahtjevima.

Konaković je pokazao da u BiH može postojati i nova vrsta konzervativne politike, koja će držati do tradicionalnih vrijednosti i odnosa, ali neće dizati međunacionalne tenzije i baviti se jeftinim populizmom, što je bila retorika većine stranaka desnog centra u našoj zemlji. 

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.